Unatoč tome što smo usko specijalizirana stranica, ni mi nismo ostali imuni na magiju Olimpijskih igara u Londonu. Ovaj jedinstveni događaj koji okuplja najbolje svjetske sportaše svake četiri godine zaokuplja ljubitelje sporta i one koji će to tek postati. Ni nas nije zaobišla sportska euforija, pa nam nemojte zamjeriti što smo se i mi ukrcali na olimpijski vlak. Promatrajući način života, odricanja i uspjehe sportaša na Olimpijskim igrama, moramo se zapitati što mi u energetici možemo naučiti od sporta i sportaša?

Trening, trening, trening

Svakom je sportašu njegovo tijelo najvažniji instrument za postizanje rezultata. Tijelo se usavršava kroz svakodnevnu brigu o njemu – redovite specijalizirane treninge, posebne režime prehrane, vitaminske dodatke, liječničke kontrole i slično. Za neke su sportove nužne određene genetske predispozicije za postizanje uspjeha (npr. visina u košarci), ali genetske predispozicije bezvrijedne su bez ogromne količine redovitog treninga. Kod nekih sportova, genetske predispozicije su potpuno nebitne i eventualni „nedostaci“ mogu se ukloniti redovitim treningom.

Energetičari – inženjeri uglavnom dolaze iz redova ljudi koji su od malih nogu bili dobri u matematici i/li fizici, kojima je blisko logično razmišljanje i koji imaju naglašeni interes za tehnologiju. Ipak, unatoč razvijenoj predispoziciji za „matematički“ način razmišljanja, da bi se bilo uspješan inženjer nužno je svakodnevno trenirati – učiti i usavršavati svoje sposobnosti.

Sportaši imaju svakodnevne treninge kondicije, snage i ostalih vještina ključnih za uspjeh u svojoj disciplini. Osim toga, redovito odlaze na dodatne pripreme kod specijaliziranih stručnjaka ili bivših prvaka koji im mogu dati onaj dodatni savjet potreban za dostizanje vrhunskih rezultata. Sportaši treniraju i kroz redovite nastupe / utakmice, na kojima stječu neizmjerno važno iskustvo, ali i priliku da se usporede s kolegama iz drugih klubova i zemalja.

Sličan bi se princip mogao primijeniti i na inženjersku struku. Inženjer bi trebao svakodnevno trenirati svoje sposobnosti na redovitim zadacima na poslu, uz postupno podizanje zahtjevnosti zadataka, koje će mu omogućiti kontinuirani napredak i osobno zadovoljstvo kroz činjenicu da uspijeva savladati sve kompliciranije zadatke. Inženjeru treba omogućiti dodatne edukacije i pripreme na kojima će usvajati nove vještine važne za njegov rast, ali i rast poduzeća u kojem radi. Konačno, inženjera treba ohrabrivati na aktivno sudjelovanje na konferencijama i stručnim skupovima, gdje će moći usporediti svoje kompetencije s kompetencijama sebi sličnih inženjera iz drugih poduzeća i država.