Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Što energetika može naučiti od sporta? E-mail
Autor Diana Međimorec   
Četvrtak, 09 Kolovoz 2012 15:06

Unatoč tome što smo usko specijalizirana stranica, ni mi nismo ostali imuni na magiju Olimpijskih igara u Londonu. Ovaj jedinstveni događaj koji okuplja najbolje svjetske sportaše svake četiri godine zaokuplja ljubitelje sporta i one koji će to tek postati. Ni nas nije zaobišla sportska euforija, pa nam nemojte zamjeriti što smo se i mi ukrcali na olimpijski vlak. Promatrajući način života, odricanja i uspjehe sportaša na Olimpijskim igrama, moramo se zapitati što mi u energetici možemo naučiti od sporta i sportaša?

Trening, trening, trening

Svakom je sportašu njegovo tijelo najvažniji instrument za postizanje rezultata. Tijelo se usavršava kroz svakodnevnu brigu o njemu – redovite specijalizirane treninge, posebne režime prehrane, vitaminske dodatke, liječničke kontrole i slično. Za neke su sportove nužne određene genetske predispozicije za postizanje uspjeha (npr. visina u košarci), ali genetske predispozicije bezvrijedne su bez ogromne količine redovitog treninga. Kod nekih sportova, genetske predispozicije su potpuno nebitne i eventualni „nedostaci“ mogu se ukloniti redovitim treningom.

Energetičari – inženjeri uglavnom dolaze iz redova ljudi koji su od malih nogu bili dobri u matematici i/li fizici, kojima je blisko logično razmišljanje i koji imaju naglašeni interes za tehnologiju. Ipak, unatoč razvijenoj predispoziciji za „matematički“ način razmišljanja, da bi se bilo uspješan inženjer nužno je svakodnevno trenirati – učiti i usavršavati svoje sposobnosti.

Sportaši imaju svakodnevne treninge kondicije, snage i ostalih vještina ključnih za uspjeh u svojoj disciplini. Osim toga, redovito odlaze na dodatne pripreme kod specijaliziranih stručnjaka ili bivših prvaka koji im mogu dati onaj dodatni savjet potreban za dostizanje vrhunskih rezultata. Sportaši treniraju i kroz redovite nastupe / utakmice, na kojima stječu neizmjerno važno iskustvo, ali i priliku da se usporede s kolegama iz drugih klubova i zemalja.

Sličan bi se princip mogao primijeniti i na inženjersku struku. Inženjer bi trebao svakodnevno trenirati svoje sposobnosti na redovitim zadacima na poslu, uz postupno podizanje zahtjevnosti zadataka, koje će mu omogućiti kontinuirani napredak i osobno zadovoljstvo kroz činjenicu da uspijeva savladati sve kompliciranije zadatke. Inženjeru treba omogućiti dodatne edukacije i pripreme na kojima će usvajati nove vještine važne za njegov rast, ali i rast poduzeća u kojem radi. Konačno, inženjera treba ohrabrivati na aktivno sudjelovanje na konferencijama i stručnim skupovima, gdje će moći usporediti svoje kompetencije s kompetencijama sebi sličnih inženjera iz drugih poduzeća i država.


Nagrade i kazne

Osnovni cilj svakog sportaša je pobjeda u svojoj disiplini. Svaki trenutak treninga, kontrolirane prehrane i odricanja usmjeren je prema samom natjecanju, koje ponekad može trajati i samo desetak sekundi (npr. trčanje na 100m). Pobjeda donosi osjećaj ispunjenja i nagrade za sav trud, rad i disciplinu. U današnje vrijeme, sportska pobjeda donosi i značajne financijske poticaje bilo od samih organizatora natjecanja, sponzora ili države.

Inženjerski posao najčešće uključuje rad na nekoj vrsti projekta. Inženjer redovito trenira i usavršava se za uspjeh jednog ili više projekata. Završetak projekta sam po sebi donosi zadovoljstvo i osjećaj uspjeha kod samog inženjera. U idealnom slučaju, uspješan završetak projekta donio bi inženjeru i dodatni financijski impuls, kao poticaj za još bolje rezultate na nadolazećim projektima.

I sportaši su ljudi, pa se i njima dogodi da ponekad baš prije natjecanja nemaju volje za trening, da pojedu nešto što ne bi smjeli ili da „zaruže“ s društvom u noćnom klubu. Posljedice takvog ponašanja vidljive su odmah na natjecanju, jer sportaš postiže slabije rezultate. Također, sportski klubovi često kažnjavaju takvo ponašanje izbacivanjem iz momčadi ili novčanim kaznama, posebno ako se ono često ponavlja.

Inženjeri također nisu imuni na pogreške. Ako se takve pogreške događaju zbog namjernog zanemarivanja projekta, manjka brige o projektu ili čak svjesnog činjenja štete projektu zbog nekog osobnog interesa, ne treba se libiti kažnjavanja u smislu izbacivanja s projekta ili financijske kazne. Sama činjenica da je takva kazna moguća može potaknuti inženjera da savjesnije pristupa projektu.

Kada nema instrumenata nagrade i kazne, odnosno ako je na snazi sustav koji ne vrednuje uspjeh i ne kažnjava nesavjesnost, već tretira sve jednako po nekom arbitrarnom kriteriju (npr. godine staža) dolazi do gubitka motivacije i odljeva kvalitetnog kadra.


Uspješna momčad

Kada promatrate vrhunske sportske ekipe, možete primijetiti nekoliko osnovnih karakteristika:

  • sastoje se od mješavine mladih i iskusnih sportaša,
  • u svakom trenutku svatko zna svoj posao,
  • ekipa je fleksibilna – prilagođava se zahtjevima na terenu i taktici protivnika,
  • svaki pojedinac je vrhunski pripremljen za svoj zadatak i
  • pojedincu je uspjeh ekipe važan jednako kao i njegov osobni uspjeh.

 

Logika sportskih momčadi može se primijeniti i na logiku oblikovanja timova za realizaciju projekata u energetici.

Kombinacija mladosti i iskustva često se koristi i kod energetskih projekata. Međutim, logika takvih timova često nije jednaka logici koju koriste vrhunski sportski klubovi. Primjerice, u nogometnoj momčadi svih jedanaest igrača je jednako važno i mladost i iskustvo se međusobno uvažavaju i nadopunjuju sa zajedničkim ciljem pobjede nad protivnikom. Mlađi igrači obično doprinose momčadi svojom eksplozivnošću, novim i kreativnim rješenjima i (kontroliranom) „ludosti“. Iskusniji igrači smiruju igru kada je to potrebno, podižu moral momčadi koja gubi i koriste svoje iskustvo u komunikaciji sa sucima. Kod energetskih projekata projektni timovi također imaju zajednički cilj – uspješni završetak projekta. Međutim, u takvim timovima često su oni iskusniji nadređeni onim manje iskusnima i (nesvjesno?) stvaraju barijeru u svom odnosu kroz nametanje autoriteta. Mlađi članovi tima mogu doprinijeti timu kroz izlaganje novih i inovativnih rješenja, te pojačani kapacitet i entuzijazam u radu. Iskusniji članovi tima mogu dati perspektivu u odnosu na već realizirane projekte, mogu smiriti konflikte i koristiti svoj autoritet i utjecaj kod komunikacije s osobama izvan tima i nadređenima. U takvim timovima nužno je stvoriti atmosferu koja će biti ugodna svim članovima tima i u kojoj se ideje manje iskusnih članova neće ismijavati i gdje neće biti potrebe za autocenzurom.

U sportskoj momčadi točno se zna tko igra koju poziciju u postavljenoj formaciji – tko je napadač, tko je obrambeni igrač, tko je golman, na kojoj strani igra i koji su mu zadaci. U slučaju da obrambeni igrač dođe u dobru poziciju za „potegnuti“ prema napadu, točno se zna koji ga igrač mijenja i pokriva „njegov“ prostor i „njegovog“ igrača. Ako ste ikada promatrali zadnju liniju obrane u vrhunskim nogometnim momčadima, vjerojatno ste primijetili da uvijek paze da stoje u jednoj liniji i korigiraju svoj položaj u odnosu na suigrača i nadolazećeg napadača (npr. zamka zaleđa). Dobar tim za realizaciju energetskog projekta, također bi trebao imati slične karakteristike. Svakom članu tima treba biti poznat njegov zadatak, njegova zaduženja i njegove odgovornosti. U slučaju izostanka nekog člana tima zna se tko ga zamjenjuje i u kojim situacijama. Tim može raspravljati o metodama postizanja ciljeva u projektu, ali jednom kada se postigne konsenzus oko metode, nužno je poštivati svoje uloge. Na taj se način izbjegava dupli posao, ali i mogućnost da neki zadaci ostanu neodrađeni.

Sportske se momčadi tijekom prvenstva susreću s različitim protivnicima. Neki protivnici im više „leže“ svojim stilom igre, a s nekima se često muče. Ipak, vrhunske momčadi posvećuju dosta vremena kvalitetnoj pripremi i proučavanju strategije i taktike protivnika, ključnih igrača i eventualnih „rupa“ u igri. Na taj način mogu se pripremiti za moguće situacije na terenu i uvježbati dodatne elemente po potrebi. Tijekom igre su dovoljno fleksibilni i prilagođavaju se promjenama rezultata, igrača i taktike suparnika, te znaju odgovoriti na nepredviđene situacije. Slično kao u sportskoj momčadi i timovi na energetskim projektima moraju dobro proučiti sve aspekte projekta i biti dovoljno fleksibilni za prilagodbu mogućim situacijama na projektu. Ključna je kvalitetna priprema, gdje je potrebno promotriti sve moguće i „nemoguće“ scenarije i pripremiti odgovor na njih. U slučaju potpuno nepredviđenog događaja, potrebno je imati razrađeni protokol postupanja u takvoj situaciji, gdje se zna tko koga i zašto informira, kontaktira i kontrolira.

Već smo naveli da se u svakoj sportskoj momčadi točno zna tko što radi. S obzirom na takvu podjelu, svaki se igrač priprema upravo za svoj zadatak kroz specifične treninge. Osnovni treninzi kondicije, snage i izdržljivosti uglavnom su isti za sve igrače, a dodatni treninzi prilagođavaju se potrebama zadataka u timu. Tako napadači treniraju pucanje po golu iz svih mogućih situacija, obrambeni igrači više se fokusiraju na obrambene zadatke, dok golmani treniraju po potpuno drugačijem režimu od ostatka momčadi. Slična situacija nužna je i kod projektnih timova u energetici. Kod oblikovanja tima nužno je uzeti stručnjake različitih specijalnosti i dodijeliti im zadatke u kojima se oni osjećaju ugodno i kod kojih maksimalno mogu pridonijeti realizaciji projekta. Iako će tim imati mnogo zajedničkih sastanaka i rasprava, u jednom trenutku nužno je da se svaki član tima posveti svojoj specijalnosti i pridonese projektu korištenjem svojih sposobnosti.

Glavni cilj sportske momčadi je pobjeda nad protivnikom. Pobjeda se postiže davanjem barem jednog zgoditka više od broja primljenih zgoditaka. Pritom za pobjedu momčadi nije važno koji je igrač dao pobjednički zgoditak. Momčad može imati vrhunske pojedince, od kojih svaki sam želi postići zgoditak i biti „glavni“, ali zbog nedostatka suradnje i momčadskog duha, vrlo lako mogu izgubiti od momčadi s puno slabijim pojedincima, ali s jačim osjećajem pripadnosti ekipi. Slična se načela mogu primijeniti i za timove u energetskim projektima. Cilj projektnog tima je uspješno završiti projekt. Uspjeh se može postići jedino sinergijom i suradnjom svih članova tima. Svaki član tima u manjoj ili većoj mjeri doprinosi projektu i svaki član tima treba osjećati da je njegov doprinos važan za ostvarenje cilja. Samohvala, samoisticanje i preuzimanje tuđih zasluga pritom djeluju izuzetno destruktivno na funkcioniranje tima i mogu dovesti i do propasti projekta.

Sve gore navedene stvari opisane su u brojnim priručnicima o projektima i projektnom menadžmentu, a većina ih se temelji na običnom zdravom razumu. Korištenje sportskih analogija i primjena sportskih načela u pripremi i realizaciji energetskih projekata, može biti bliža inženjerskom duhu i načinu razmišljanja i pomoći u kvalitetnijoj organizaciji i provedbi energetskih projekata.


Psihološka priprema

Za većinu popularnih sportova lako su dostupne provjerene i funkcionalne metode treninga, režimi prehrane i mjerenje ključnih indikatora. Ono što razlikuje vrhunskog sportaša od prosječnog nalazi se u „glavi“. Nebrojeno smo puta imali prilike vidjeti sportaše koji „pucaju“ pod pritiskom i to u trenutku kad se od njih najviše očekuje (npr. najiskusniji igrač promaši ključni jedanaesterac). Isto tako, vidjeli smo i sportaše, istinske šampione koji se s (prividnom) lakoćom nose sa svojom ulogom favorita i uspješno prelaze svoje unutarnje barijere (sjetimo se Janice Kostelić, Michaela Phelpsa ili Usaina Bolta). Psihološka priprema sportaša vrlo je važan dio u pripremi za natjecanje i to posebno nakon što je sportaš već ranije postigao dobar rezultat. Pritisak na njega raste i vrlo je vjerojatno da će, bez odgovarajuće psihološke pripreme, na idućem natjecanju biti lošiji upravo zato što je sada već etabliran i označen kao favorit natjecanja. Dva su ključna razloga što se to događa: i) sportaš se „uljuljkao“ u svoju ulogu favorita i smatra da mu više nije potrebno toliko treninga i ii) sportaš se boji neuspjeha zbog prevelikih očekivanja okoline.

Slično se događa i inženjerima. U početku, kada prvi put radi nešto, mladi se inženjer ne boji pogreške, detaljno iščitava literaturu, nekoliko puta provjerava proračune i pita iskusnije kolege za savjet. Nakon uspješno završenog zadatka, mladi se inženjer lako može umisliti i sljedeći puta ne shvatiti zadatak toliko ozbiljno i predano. Vrlo je vjerojatno da će nakon prvog uspješno odrađenog zadatka uslijediti „hladan tuš“ u obliku kritike nadređenih zbog lošije odrađenog sljedećeg zadatka. Također, u nekim se sredinama često smatra da jednom kad inženjer odradi neki zadatak da on sad to zna i da mu nije potrebno dalje pomagati. U toj se situaciji mladi inženjer osjeća neugodno ako ponovno mora pitati iskusnije kolege o nekim detaljima zadatka („pa već si to radio, kako sad ne znaš?“), čime se povećava vjerojatnost pogreške, produljuje vrijeme potrebno za izvršenje zadatka i povećava nesigurnost inženjera u vlastite sposobnosti. Možda će zvučati kao predrasuda, ali inženjeri često nisu dobri komunikatori i često ne razumiju potrebe svojih (mlađih) suradnika. Ponekad se radi i o sindromu „ja sam se mučio kad sam bio mlad, neka se sad i on/a muči“. Takav način razmišljanja nije produktivan i ne utječe dobro na radnu atmosferu i na razvoj inženjera. Ključan razlog tome su strah od (mlađe) konkurencije i istovremeno podcjenjivanje mlađih kolega. Zato je nužno i da iskusniji inženjeri prepoznaju svoje sposobnosti i kvalitete i razumiju svoju ulogu u timu ili poduzeću, kako ne bi direktno opstruirali napredak svojih kolega. Kao i kod sportaša, važno je njegovati kulturu komunikacije i pomoći svakom pojedincu da riješi svoje dileme „u glavi“, jer malo jači stres i pritisak može dovesti do „pucanja“ pojedinca i u konačnici lošijih ukupnih rezultata.


Odnosi s javnošću

Sport je javna djelatnost i sportaši su navikli komunicirati s javnošću nakon svojih nastupa. Nakon svakog natjecanja, sportaše uobičajeno dočekuje osoba s mikrofonom i kamerom koja želi čuti komentar na odrađeni nastup. Sportaši su, kao i „obični“ ljudi više ili manje podložni tremi i prirodno skloniji ili neskolniji komunikaciji pred kamerama. Ipak, kontinuirana prisutnost medija natjerala je sve sportaše da nauče razgovarati s novinarima i analizirati svoj nastup. Oni vještiji u komunikaciji ponudit će detaljnije analize i pokoji duhoviti odgovor. Oni manje vješti odgovorit će standardnim frazama „dali smo sve od sebe“, „nije važno tko je zabio gol, važno je da smo pobijedili“, „hvala navijačima što su došli“ i slično. Ipak, i jedni i drugi pred kamerom će izgledati opušteno i samouvjereno. Ponekad će upotrijebiti i neki „tehnički“ termin i na taj način malo po malo educirati gledatelje o svom sportu, ali bez ulaženja u nepotrebne detalje (npr. skijaši često govore o različitim tipovima skija). Sportaši su svjesni da njihov uspjeh ovisi i o kontaktu i odnosima s medijima i javnošću, što može imati i direktan utjecaj na njihove novčanike kroz prihode od sponzora i broj gledatelja na natjecanjima.

Koliko god se to nama možda ne sviđalo, i energetika postaje javna djelatnost. Mediji redovito prate energetske teme, izvještavaju o projektima u Hrvatskoj i inozemstvu i nude „stručne“ analize. Ipak, energetičari kao da još nisu u potpunosti shvatili koliko je važan utjecaj medija i javnosti na njihov posao. Većina se energetičara još uvijek drži „iznad“ toga i smatra da u medijima uglavnom pišu samo „gluposti“. Smatraju da nitko osim njih samih nema pravo govoriti i raspravljati o energetici i energetskim projektima, jer oni imaju ekskluzivno pravo na to i odbacuju mišljenja ostalih struka kao nevažna, jer „oni ionako nemaju pojma o energetici“. U današnje vrijeme općeg umrežavanja, interneta, Googlea i Facebooka, energetičari kao da se trude zadržati svoj zatvoreni krug daleko od očiju javnosti. Rasprave održavaju među sobom, često povlađujući jedni drugima, a zaključci sa stručnih skupova rijetko dođu do šire javnosti. Mi u energetici skloni smo kriviti medije za to da im energetska struka, prava „istina“ o projektima i mi kao energetičari nismo zanimljivi. Ako želimo postići da se naš glas čuje, mi trebamo biti ti koji ćemo se otvoriti prema medijima. Inicijativa sigurno neće doći od medija ili javnosti. Mediji vole skandale, vole kratke i površne vijesti. Često prenose senzacionalističke izjave, izvlače podatke iz konteksta i uspoređuju potpuno neusporedivo. Upravo zato je jako važno osmisliti način kako da energetska struka konačno dobije svoj glas u medijima. U suprotnom će svi energetski projekti neminovno biti osuđeni na propast. U onim rijetkim prilikama kada se i neki energetičar odvaži pojaviti u medijima i govoriti o nekom projektu, zbog svog neiskustva u komunikaciji s medijima, on je nesiguran, zamuckuje, znoji se i crveni, što navodi gledatelja na mišljenja tipa „ovaj nema pojma o čemu priča, kako će izgraditi elektranu od 500 milijuna eura“ ili „ovaj ni sam ne vjeruje u ono što govori, iza toga svega sigurno stoji krupni kapital“. Takva se praksa mora promijeniti. Inženjere treba naviknuti na komunikaciju s medijima i javnošću i to ne svisoka, nego na ravnopravan, otvoren i opušten način. Treba izbjegavati previše tehnička objašnjenja, koristiti što pristupačnije riječi i koristiti statističke podatke na način da ih „običan“ čovjek može razumjeti. Ako inženjer sam po sebi nije vješt komunikator, neka, kao i sportaši, nauči neke sigurne odgovore, koji će mu pomoći da se opusti i iznese svoje mišljenje na jasan način. Trebamo shvatiti da se ne možemo sakriti od medija i javnosti i u tišini raditi svoj posao, jer energetika je odavno prestala biti tih i miran posao i ušla u medije na velika vrata. Moramo naučiti iskoristiti moć medija i pomoći i sebi i javnosti razumjeti da je energetika važna za suvremeni način života, da su novi energetski projekti važni i neizostavni, a da je (negativan) utjecaj energetskih objekata na okoliš i životni prostor uz primjenu suvremenih tehničkih rješenja mnogo manji nego što se sada iznosi u medijima.

Kao što su sportaši shvatili da njihov posao ovisi o medijima, tako i mi energetičari moramo shvatiti da nećemo realizirati niti jedan projekt ako ne naučimo kvalitetno komunicirati s drugim strukama, medijima i širom javnosti. Projekti mogu biti super-kvalitetni, odlično tehnički pripremljeni i koristiti najsuvremenija tehnička rješenja, ali dok god ne uspijemo prenijeti taj duh projekta medijima i javnosti, dotad je nažalost, sav trud nas inženjera bio uzaludan. Posao inženjera u energetici vrlo je zanimljiv, raznolik, izazovan, čak i uzbudljiv. Pokušajmo prenijeti taj naš trud i entuzijazam i drugim ljudima kako bi i oni razumjeli da ono što radimo kao inženjeri, radimo zbog dobrobiti i bolje budućnosti svih nas.

Index članka
Što energetika može naučiti od sporta?
Nagrade i kazne
Uspješna momčad
Psihološka priprema
Odnosi s javnošću
Sve stranice
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Obnovljivi izvori energije za početnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Zadnje vijesti

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?