Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

IHA-in izvještaj za hidroelektrane za 2013. godinu - #3 E-mail
Autor Leo Jerkić   
Ponedjeljak, 11 Studeni 2013 23:31

 

Zapadna i središnja Azija

Razvoj energije na zapadu i u središnjoj Aziji je prepoznat kao vrlo važan za regionalni socio-ekonomski razvoj sa jakom potrebom za regionalnom kooperacijom.

U Kirgistanu u sredini Azije se traže investitori za 1.900 MW hidroelektranu Kambarata 1, dok Tadžikistan planira projekt Rougn snage 3.600 MW. Ovi projekti su uzvodno od Uzbekistana i Turkmenistana, te stoga moraju puštati vodu za poljoprivredu dok proizvode dovoljno električne energije u zimskim mjesecima.

Prošle godine je registriran i prvi projekt hidroelektrane u Butanu, te se osim toga planira razvoj još 3.500 MW projekata hidroelektrana. U Pakistanu se razvijaju projekti Dasu snage 4.320 MW i Kurram Tangi snage 83 MW. Osim toga se istražuju opcije i za projekt na rijeci Golden Gol snage 106 MW.

Nepal je prošle godine izdao dokument po kojem se ubrzava razvoj projekata hidroelektrana većih od 500 MW, te se odmah koristi za četiri projekta Arun II 900 MW, Tamakoshi III snage 650 MW, gornji Karnali snage 900 MW i gornji Marsyangdi snage 600 MW. I u Šri Lanci se razvijaju hidroelektrane, te su prošle godine u pogon ušli projekti gornji Kotwale snage 150 MW i Uma Oya snage 134 MW, a planira se razvoj oko 200 projekata malih hidroelektrana. Cilj tih projekata je razvoj ruralnih područja.

Rusija trenutačno proizvodi 16% električne energije iz hidroelektrana. U izgradnji ili pogonu je više od 15 projekata snage 1.000 MW i više, te preko 100 manjih hidroelektrana. Mnogo starih projekata se sada modernizira, te uključuju kaskade Volgaykarna snage 10.000 MW i projekt Zhigulevskaya snage 2.341 MW. Tri godine nakon nesreće na najvećoj hidroelektrani Sayano-Shushenskaya snage 6.400 MW je u pogonu ponovno šest od deset turbina. Cijela hidroelektrana će biti u punom pogonu 2014.

Od projekata u izgradnji najveći je 2.000 MW Boguchanskaya, gdje je četiri od šest turbina u pogonu, te bi sve trebale biti gotove do 2014. godine. Drugi projekti u izgradnji su 840 MW Zagorskaya, te dvije reverzibilne hidroelektrane 100 MW Gotsalinskaya u Kavkazu i 570 MW Ust-Srednekanskaya u Sibiru. Razvijaju se i male hidroelektrane i to ponajviše u regiji Kavkaza. Rusija razvija projekte i na dalekom istoku gdje nema mnogo stanovnika, ali ima mnogo mineralnih resursa. Tamo je vlada alocirala 1,7 milijardi dolara za razvoj hidroelektrana u Sibiru. Ukupno se u toj regiji planira dodatnih 10 GW novih hidroelektrana, koje bi djelomično trebale izvoziti energiju u Kinu.

Indija je prošle godine imala velikih problema sa sigurnošču energetske opskrbe što je kulminiralo u srpnju kada je skoro pola stanovništva ostalo bez električne energije zbog prevelike potražnje za istom. Razvoj hidroelektrana i više spojeva elektroenergetskih mreža sa susjednim državama bi moglo pomoći u rješavanju ovih problema opskrbe. Indija trenutačno ima 39 GW hidroelektrana, a u svom petogodišnjem planu koji je počeo prošle godine planira razvoj još 25-30 GW. Iako je to nedavno smanjeno na 10 GW Indija bi uskoro trebala krenuti u razvoj slijedećih projekata: Baglihar (450 MW), Lakhwad (300 MW), Rattle (850 MW), Shongtong-Karcham (450 MW), Tawang 1 (600 MW), Tawang 2 (800 MW) te reverzibina hidroelektrana u Puruliji snage 1.000 MW. Indija radi i studiju isplativosti za projekt snage 9.750 MW na rijeci Brahmaputra te surađuje s Butanom na razvoju projekata Kholongchu (600 MW) i Wangchu (570 MW). Oba projekta bi trebala biti u Butanu, ali bi izvozili električnu energiju u Indiju.

Indijske regije također istražuju regionalne opcije, uključujući male hidroelektrane. Jammu & Kashmir planiraju razviti 8.000 MW u idućem desetljeću, a Assam planira 149 projekata malih hidroelektrana. Osim razvoja novih projekata, Indija proširuje prijenosni sutav interno i sa svojim susjednim državama. Cilj je postići stabilnost mreže u regiji, te koristiti izvore energije susjednih zemalja.

 

Istočna Azija i Oceanija

Kroz cijelu istočnu Aziju, dva faktora utječu na energetsku politiku: velika ovisnost o ugljenu i nevoljkost Azijskih država da grade nove nuklearne elektrane nakon incidenta u Fukushimi u ožujku 2011. godine. Zbog toga su obnovljivi izvori energije prioritet u mnogim državama pa je Japan uveo feed-in-tarifu za sve OIE uključujući i hidroelektrane. Za hidroelektrane snage do 30 MW se garantira cijena od 0,32-0,45 USD/kWh kroz 20 godina.

Sve više se grade i reverzibilne hidroelektrane koje služe kao back-up za vjetar i solar. Kina planira 3.600 MW reverzibilnu hidroelektranu u provinciju Hebei koja bi bila najveća na svijetu. Indonezija također planira reverzibilnu hidroelektranu 1.040 MW gornji Cisokan.  Države koje se nalaze u regiji rijeke Mekong (Kambodža, Kina, Laos, Myanmar, Tajland i Vijetnam) su aktivne u razvoju hidroelektrana tokom zadnjih sedam godina, te će se iste nastaviti graditi barem do 2020. godine. U tablici ispod može se vidjeti koliko su se u zadnjih nekoliko godina razvijale hidroelektrane u tim regijama. Izazovi u razvoju su internacionalni menadžment resursa voda i strateško povezivanje elektroenergetskih mreža između država. To se trenutačno rješava kroz regionalne radionice i posebne institucije.

Na jugoistoku Azije je Indonezija nastavila s razvojem projekata Kamara (450 MW), Batang Toru (500 MW) i Kerinci (450 MW). Filipini istražuju mogućnost 40ak malih hidroelektrana u ruralnim područjima od kojih su neke krenule u izgradnju prošle godine. Fiji je pak pustio u pogon hidroelektranu Nadarivatu snage 40 MW. Razvoj hidroelektrana se odnedavno fokusira i na sigurnost brana od potresa, pošto je prošle godine zbog istih došlo do oštećenja na hidroelektranama Stung Atay u Kambodži (120 MW) i Song Tranh 2 u Vijetnamu (190 MW).

Vlada savezne države Sarawak u Maleziji i dalje razvija hidroelektrane kako bi implementirala inicijativu Sarawak Corridor of Renewable Energy (SCORE). SCORE, jedan od pet regionalnih koridora za razvoj koji se razvijaju u Maleziji za cilj ima isporučiti čistu obnovljivu električnu energiju stanovništvu i time potaknuti ekonomski razvoj. Sarawak trenutačno proizvodi električnu energiju iz ugljena i plina. Cilj otoka je prebaciti se na obnovljive izvore energije, pri čemu bi hidroelektrane trebale pokriti 80% potreba za električnom energijom tog otoka. Projekt Murum snage 944 MW se trenutačno gradi, a još je 9 projekata identificirano kao vrlo perspektivno za razvoj hidroelektrana. Prošle godine je u pogon puštena hidroelektrana Bakun snage 2.400 MW. Na drugim dijelovima Malezije, Tenaga National Berhad (TNB) je nastavila gradnju hidroelektrane Hulu Terengganu snage 212 MW i Ulu Jelai snage 372 MW koje bi u pogon trebale ući 2015. i 2016. godine.

Kina ubrzano gradi elektrane kako bi održala svoj ubrzani rast. U pokušaju da se minimizira emisija stakleničkih plinova iz termoelektrana u Kininom 12. petogodišnjem planu (2011-2015) predviđa se 284 GW nove snage uključujući čak 41 GW reverzibilnih hidroelektrana. Tokom ovog perioda u gradnju bi trebalo krenuti više od 60 hidroelektrana. Ako se to realizira Kina će iskorištavati 71% dostupnog potencijala hidroelektrana i to 100% na istoku i centralnoj Kini i skoro 54% hidroelektrana na zapadu Kine. Samo u zadnje dvije godine je u Kini instalirano 28 GW hidroelektrana (12,5 GW 2011., i 15,5 GW 2012.). U srpnju prošle godine je instalirana najveća svjetska turbina za proizvodnju električne energije. Hidroelektrana Xiangjiaba se nalazi na rijeci Yangtze, te će se sastojati od 8 turbina snage 800 MW svaka odnosno 6.400 MW ukupno. Ona će biti dovršena 2014. godine. Kompleks hidroelektrane Three Gorges je dovršen prošle godine, te se sastoji od 32 turbine ukupne snage 13.860 MW. Prošle godine je ta hidroelektrana sama pokrivala 14% ukupne proizvedene električne energije svih hidroelektrana u toj državi. Ostale veće hidroelektrane u gradnji su 13.860 MW Xiluodu i 5.850 MW Nuozhadu. Kina je svjetski predvodnik u investicijama u obnovljive izvore energije, te je u 2011. imala udio od 20% u svjetskim investicijama, odnosno investirala je 52 milijarde dolara.

 

Razvoj hidroelektrana

Trenutačni program razvoja hidroelektrana (Hydropower Development Work Programme) je predstavljen od strane IHA-e krajem 2011. godine. Razvoj programa se provodi kroz pet radnih skupina i to: Klimatske promjene, Regionalni i obnovljivi sustavi, rizici i financiranje, upravljanje statistikama i znanjima i neksus voda-energija. U nastavku teksta ćemo detaljnije predstaviti svaki od tih programa IHA-e.

1. Upravljanje statistikama i znanjima

Tokom prošle godne je IHA prilično napredovala u razvoju svoje baze podataka hidroelektrana. Do ožujka ove godine je u njoj registrirano više od 1.100 subjekata koji su vlasnici ili upravljaju sa skoro 10.000 hidroelektrana čija je ukupna snaga 967 GW (uključujući 120 GW reverzibilnih hidroelektrana), te se prostiru kroz 144 zemlje. Ovo je postignuto uz pomoć opsežnog istraživanja i uz pomoć članova IHA-e i drugih partnerskih organizacija. Za potrebe projekta je razvijena robusna baza podataka koja sadrži sve te podatke. Kao što je već ranije spomenuto procjenjuje se da u svijetu ima 985 GW hidroelektrana od čega je 130 GW reverzibilnih, a njihova procijenjena proizvodnja prošle godine je iznosila 3.400 TWh. IHA i dalje kani skupljati i rafinirati podatke o snazi i proizvodnji hidroelektrani. Isto tako će se raditi na jačanju veza sa vlasnicima/operaterima kako bi se dobilo više podataka. IHA koristi te podatke interno te ih daje svojim članovima kroz analizu cijelog sektora. Vanjsko korištenje je do sada uključivalo davanje podataka za godišnji REN21 Global Status Report kao i davanje podataka za članke za poznate medije kao što su New York Times, Financial Times i drugi.

2. Rizici i financiranje

IHA nastavlja nadgledati i izvještavati o mehanizmima „čistog“ razvoja (CDM). Do početka ožujka ove godine od 8.013 aktivnih projekata  u CDM-u, 2.899 (36%) su bile hidroelektrane sa potencijalnom instaliranom snagom od čak 138 GW.

Ako bi se projekti iz baze podataka odobrili činili bi skoro 50% od ukupnih kredita za projekte obnovljivih izvora energije godišnje. U travnju prošle godine je projekt Karcharn Wagtoo snage 1.000 MW registriran kod CDM-a, te je trenutačno najveći projekt u toj fazi. Najveći projekt u fazi odobrenja je 3.750 MW Jirau u Brazilu. S obzirom da neke regije imaju premalo CDM projekata (Afrika) predstavljeni su novi regionalni centri za suradnju u Africi prošle godine (Togo i Uganda).

3. Neksus voda-energija

Direktiva za okvir upravljanja vodama (WFD) zahtijeva od svih članica Europske Unije da pripreme programe za upravljanje vodom kako bi postigle dobar ekološki status ili dobar ekološki potencijal za svoje vode do 2015. godine. Implementacija WFD-a je različita od države do države, te je stoga IHA napravila pregled Europskih operatora prošle godine, a poslije toga je organizirana radionica čiji su zaključci poslani EU Komisiji za okoliš. Između ostalog zaključeno je da je potrebna jača komunikacija sa sektorom hidroelektrana kako bi se postigli ciljevi za vodu i energiju Europe, a u implementaciji direktive podjednako treba paziti i na socijalne i ekonomske aspekte, kao i na okoliš, te se klasifikacija svih voda treba odrediti od slučaja do slučaja i ako je potrebno dodatne ekološke mjere moraju biti procijenjene u analizi troškova prije nego što budu određene. Šire gledano važna tema na svjetskim forumima vode ostaje utjecaj proizvodnje električne energije iz voda na same potencijale vode.

4. Klimatske promjene

Tokom prošle godine UNESCO/IHA-in projekt GHG (staklenički plinovi) status rezervoara pitkih voda je izdao beta verziju programa za analizu rizika kako bi ga procijenili znanstvena i industrijska zajednica. Cilj ovog programa je pomoći developerima da predvide potencijal emisija stakleničkih plinova korištenjem jednostavnih parametara, te se time izbjegnu dugoročni programi mjerenja na lokacijama gdje takvih problema nema. Program će se dodatno razvijati tokom iduće dvije godine, te će biti i proširen novim funkcijama. Više podataka o projektu se može naći na IHA-inim stranicama na internetu.

5. Regionalni i obnovljivi sustavi

Energetski sustavi u svijetu imaju sve više interkonekcija odnosno međusobnih povezanosti uključujući kooperaciju oko potencijala energija i voda. Veća efikasnost integracije obnovljivih izvora energije također treba veću kooperaciju između tehnologija. U tom kontekstu na hidroelektrane sve više utječu regionalna politika i direktive. IHA tu ima jedinstvenu priliku kako bi pomogla u regionalnim kooperacijama. Stoga je IHA osnovala Radnu skupinu za regionalne sustave koja vodi IHA-u u tom sektoru, te dodatno surađuje sa Reenwable Energy Alliance i IRENA-om (Međunarodnom agencijom za OIE). Prošle godine program je napredovao kroz regionalne konferencije u Maleziji i Brazilu te sudjelovanju na Održivom tjednu u Abu Dhabiju i na tamošnjoj međunarodnoj konferenciji za OIE. IHA i ove godine sudjeluje na većem broju konferencija drugih organizacija.

Osim svega gore navedenoga IHA-in izvještaj se bavi protokolom za održivi razvoj hidroelektrana o kojem više možete pročitati na ovim stranicama. IHA ima veliki broj korporativnih sponzora i članova, a jedan od njih je i iz Hrvatske, Končar-KET. Ove godine je održan i bijenalni Svjetski kongres IHA-e koji je održan u Maleziji, Sarawaku.

Cijeli izvještaj na engleskom jeziku možete naći ovdje.

Tags:     hidroelektrane      iha      svjetski pregled      reverzibilna hidroelektrana      azija      europa      amerika      afrika


Index članka
IHA-in izvještaj za hidroelektrane za 2013. godinu
#2
#3
Sve stranice
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Obnovljivi izvori energije za početnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Zadnje vijesti

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?