Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Trgovinom obnovljivih izvora energije do novih poslova u jugoistočnoj Europi E-mail
Autor Leo Jerkić   
Utorak, 15 Srpanj 2014 20:51

Irska i Velika Britanija su 2013. godine potpisale ugovor o suradnji na području obnovljive energije kojim se predviđa gradnja otočnih vjetroelektrana i trgovinu tisuće gigavat sati energije vjetra iz Irske u Britaniju. Uz ekonomsku stimulaciju od 15 milijardi eura investicija, suradnja dviju država na ovom području bi potencijalno značila i otvaranje do 30 tisuća novih poslova u proizvodnji, instalaciji i održavanju vjetroelektrana do 2020. godine.

Je li ovaj model razvoja obnovljivih izvora energije primjenjiv na jugoistočnu Europu?

Regija jugoistočne Europe je po istraženim potencijalima u energiji vode, Sunca, vjetra i biomase najbogatija regija u EU. Potencijali tih izvora se još uvijek nedovoljno koriste, pri čemu u energetskom miksu država iz regije, uz rijetke iznimke, i dalje prevladavaju fosilna goriva, u prvom redu energija dobivena iz termoelektrana na ugljen, naftu i lož ulje. 

Potencijali za trgovinu obnovljivom energijom za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovina, Albaniju, Srbiju, Kosovo [1], bivšu jugoslavensku Republiku Makedoniju i Crnu Goru se istražuju u sklopu projekta BETTER, koji se provodi kroz program Intelligent Energy Europe (IEE), i u kojemu sudjeluje UNDP Hrvatska. Projekt je započeo 2012. godine i traje tri godine.

Preliminarni rezultati projekta, koji su u srpnju predstavljeni na regionalnoj radionici u Beogradu, pokazuju značajan potencijal koji analizirane zemlje imaju u trgovini obnovljivom energijom u smislu zapošljavanja, ekonomske stimulacije i pozitivnijeg utjecaja na okoliš u odnosu na postojeće izvore energije. 

Albanija i Srbija su prepoznale potencijal za izvoz obnovljive energije u druge države i ugradili ih u svoje akcijske planove za obnovljive izvore energije. U usporedbi sa business as usual scenarijem razvoja obnovljive energije (bez trgovanja), promatrane države bi kroz trgovinu obnovljivom energijom mogle stvoriti barem dva puta više novih radnih mjesta (uz visoki postotak domaće komponente u proizvodnji, instalaciji i održavanju je taj broj još i veći) i tri puta višu ekonomsku stimulaciju kroz investicije. Primjerice, za Hrvatsku bi izvoz obnovljive energije značio i do 6 tisuća novih poslova svake godine uz investicije i do 3 milijardi eura! 

Suradnja dviju država putem trgovine obnovljivom energijom je prije svega osmišljena tako da države kojima manjka potencijala obnovljivih izvora energije na ekonomsko isplativiji način zadovolje svoje ciljeve prema klimatsko energetskoj politici EU, u smislu udjela obnovljivih izvora energije do 2020. godine. U slučaju neispunjenja zadanih ciljeva, države će plaćati penale, u iznosu od 150 milijuna eura godišnje za svaki „promašeni“ postotak, što prema sadašnjim trendovima razvoja u ovim državama nije isključeni scenarij. 

Opcija za te države da zadovolje svoje ciljeve oko udjela obnovljive energije bi mogla biti trgovina obnovljivim energijom. Mogući modeli trgovine obnovljivim energijom su predstavljeni kroz EU Direktivu o promociji korištenja obnovljivih izvora energije (Direktiva 2009/28/EZ) u člancima 6, 7 i 9. Statistički prijenos (statistical transfer) energije se provodi tako da se ostvareni višak jedne zemlje u 2020. pripiše drugoj zemlji, bez fizičkog prijenosa, dok zajednički projekti (joint projects) podrazumijevaju fizički prijenos električne energije. Najveći potencijal za trgovinu obnovljivom energijom u regiji zapadnog Balkana leži upravo u zajedničkim projektima između država zapadnog Balkana i država Europske unije, koje su u deficitu s obnovljivom energijom. Na tragu toga su Srbija i Italija još 2009. godine potpisali sporazum o suradnji na području trgovine obnovljivim izvorima energije, ali je, zbog izmijenjene političke i gospodarske situacije, projekt trenutno u zastoju. 

Suradnja među državama započinje potpisivanjem sporazuma o suradnji na području obnovljive energije između vlada dviju država, koji postavlja pravila igre, primjerice u kojem postotku će se energija prenositi i u kojem razdoblju. Nakon toga u igru ulaze kompanije koje će voditi konkretne projekte, primjerice gradnju vjetroelektrana u Albaniji ili hidroelektrana u Bosni i Srbiji. Država koja izvozi obnovljivu energiju proizvedenu na svom teritoriju, dobiva i zajamčenu otkupnu cijenu (feed-in tarifu) koja je na snazi u državi koja uvozi tu energiju, a koja još ima obvezu i investiranja u gradnju elektrana.

Irska i Britanija su prvi koji su unutar EU postavili okvir za suradnju na području obnovljivih izvora energije i poslali snažnu poruku da je moguće ispuniti ciljeve za udjele obnovljivih izvora energije, na ekonomsku korist obje strane. I to je upravo jedan od scenarija koji bi države jugoistočne Europe trebale razmotriti u planiranju svojih nacionalnih energetskih politika za obnovljive izvore energije. Također, to je i korak unaprijed prema planiranju zajedničke energetske budućnosti temeljene na obnovljivim izvorima; jer bez takve suradnje svaka država je kao izolirani otok.

 

Izvor: www.hr.undp.org

[1] - U daljnjem tekstu u kontekstu Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1244 (1999)

Tags:     balkan      irska      velika britanija      trgovina      obnovljivi izvori energije      voda      sunce      vjetar      biomasa      albanija      srbija      hrvatska      kosovo      makedonija      bosna i hercegovina
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Obnovljivi izvori energije za početnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Zadnje vijesti

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?