Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

REN21 objavio izvještaj za obnovljive izvore energije u 2013. - peti dio E-mail
Autor Leo Jerkić   
Nedjelja, 24 Kolovoz 2014 22:15

REN21 je objavio izvještaj Obnovljivi izvori energije - 2014 Svjetski izvještaj o stanju (Renewables 2014 Global Status Report - GSR) čije ćemo najzanimljivije dijelove ukratko prenijeti u desetak članaka tokom idućih par mjeseci. U nastavku se može pročitati peti dio u kojem donosimo pregled svih sektora koji koriste energiju Sunca.

Solarni fotonapon (PV)

Tržišta

Svjetsko tržište solarnih fotonaponskih (FN) sustava je ostvarilo rekordnu godinu nakon blagog usporavanja godinu ranije. Solarnih FN sustava je instalirano više nego bilo kojeg drugog OIE osim možda hidroelektrana.

Ukupno je instalirano više od 39 GW, a ukupno na svijetu ima 139 GW fotonaponskih sustava. Skoro polovina instalirane snage je izgrađena tokom zadnje dvije godine, a 98% je instalirano od početka 2004. godine.

Ove godine je došlo do velikog geografskog pomaka nakon što su Kina, Japan i Sjedinjene Američke Države postale vodeće države, a Azija je obišla Europu po instaliranoj snazi nakon što je Europa bila predvodnik tokom zadnjeg desetljeća. Spektakularan rast Kine je pokrio pad tržišta Europe, te sporiji rast SAD-a i nekih drugih tržišta. Devet država je instaliralo više od 1 GW, pet država je do kraja godine imalo više od 10 GW ukupne instalirane snage što je veliki rast u odnosu na samo dvije u 2012. godini, a 17 država ima barem 1 GW fotonapona. Vodeće države što se tiče instalirane snage po stanovniku su Njemačka, Italija, Belgija, Grčka, Češka i Australija.

Azija je tokom prošle godine instalirala 22,7 GW te sada ima 42 GW u pogonu. Kina ima otprilike 20 GW, te je izgradila ukupno 12,9 GW. Tržište u Kini raste tako brzo da već sada postoje problemi sa elektroenergetskom mrežom. Većina instalirane snage u Kini je na zapadnom dijelu države daleko od velikih gradova, pa stoga ponekad dolazi do ograničenja proizvodnje.

Japan je nakon uvođenja feed-in-tarife instalirao 6,9 GW sustava, te sada ima 13,6 GW. Većina sustava je na krovovima, ali je isto tako većina sustava ipak u nerezidencijalnom sektoru. Tržište velikih sustava na tlu također raste pri čemu postoji veliki broj neizgrađenih sustava koji su dobili dozvole. U ostatku Azije je najveći rast ostvaren u Indiji (1,1 GW), Južnoj Koreji (0,4 GW) i Tajlandu (0,3 GW).

U ostatku svijeta je instalirano 16,7 GW sustava i to ponajviše u Europi (10,4 GW) i Sjevernoj Americi (5,4 GW) gdje je predvodnik bio SAD uz rast od 41%, te je instalirano 4,8 GW za ukupno 12,1 GW sustava u pogonu. Veliki sustavi na tlu su u SAD-u činili 80% instalacija, a najveći rast je ostvaren u rezidencijalnom sektoru. Kalifornija je instalirala više od pola nove instalirane snage, te je prvo rezidencijalno tržište u SAD-u koje se maknulo od državnih poticaja.

Slika 1: Svjetska instalirana snaga solara od 2004. do 2013. godine

Europa i dalje ima najveću instaliranu snagu sustava sa preko 80 GW ukupno. Ali sa 10,4 GW novih instalacija u EU (odnosno 11 GW u Europi) je ostvaren više nego dvostruko lošiji rezultat naspram 2011. godine, a udio u svjetskim instalacijama je također pao sa 82% u 2010. godini na samo 26% u 2013. godini. Na većini tržišta je potražnja pala zbog manjih poticaja, kao i retroaktivnih poreza u pojedinim državama. Unatoč tome udio fotonapona u ukupnoj proizvodnji električne energije raste.

Njemačka je ostala najveće EU tržište, ali je pala na četvrto mjesto u svijetu sa 3,3 GW novih instalacija što je veliki pad u odnosu na čak 7,6 GW prosječno tokom zadnje tri godine. Njemačka sa 36 GW ukupnih instalacija ima najveću instaliranu snagu na svijetu. Otprilke trećina proizvedene električne energije u Njemačkoj se koristi na samoj lokaciji. Velika Britanija je pak instalirala 1,5 GW te je postala glavno tržište u regiji za velike projekte. Ostala veća tržišta su Italija (1,5 GW), Rumunjska (1,1 GW) i Grčka (1 GW). Talijansko tržište je jako palo u odnosu na prijašnje dvije godine, a tržište je poprilično palo i u Belgiji, Danskoj i Francuskoj.

Australija je instalirala 1 milijun sustava na krovu, što je veliki rast u odnosu na samo 8.000 u 2007. godini. Tokom prošle godine je instalirano 0,8 GW, a ukupno ima 3,3 GW. Do kraja prošle godine je na 14% krovova bio postavljen fotonaponski sustav, a u regiji South Australia je na 25% krovova bio postavljen fotonaponski sustav.

U Latinskoj Americi i na Karibima su neke države imale projekte u planu ili u razvoju na kraju prošle godine. Tržišta u Brazilu i Čileu se razvijaju sporije nego je planirano, dok je regionalni predvodnik Meksiko. U Čileu i Meksiku je u pogon ušlo nekoliko velikih sustava krajem prošle i početkom ove godine.

Većina država na Bliskom Istoku uključuju solarni fotonapon u svoje energetske planove i to ponajviše zbog velike potražnje za energijom, te zbog želje za većim izvozom nafte, a sve posjeduju odličan potencijal sunčeve energije. Velike elektrane su puštene u pogon krajem prošle i početkom ove godine u Jordanu, Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Mnoge države su potpisale ugovor o otkupu električne energije, te su objavile i tendere za velike projekte. Isto tako postoji mnogo obečavajućih tržišta u Africi gdje je predvodnik Južnoafrička Repulika koje je na mrežu spojila prvu elektranu snage 75 MW krajem prošle godine.

Do kraja prošle godine je u svijetu bilo 53 solarnih fotonaponskih sustava većih od 50 MW koji su bili u pogonu u barem 13 država. Najvećih 50 sustava je imalo ukupnu instaliranu snagu veću od 5,1 GW. Barem 14 sustava je u pogon ušlo prošle godine uključujući projekte u Japanu i Južnoafričkoj Republici. Najveća elektrana je instalirana u Kini, snage 320 MW koja se nalazi pokraj hidroelektrane snage 1,28 GW. SAD su imale najviše sustava snage veće od 50 MW čija je ukupna snaga bila veća od 1,4 GW, a pratile su ih Njemačka, Kina, Indija i Ukrajina.

Udio komercijalnih projekata je rastao prošle godine iako je i rezidencijalni sektor imao jaki rast. Mnoge elektroprivrede se bore protiv distribuiranog fotonapona zbog potencijalne manje baze potrošača, te to pokušavaju blokirati uvođenjem naknada. Sve više se pojavljuju društveni fotonaponski projekti koji uvode različite modele u sve više zemalja uključujući Australiju, Japan, Veliku Britaniju i Tajland.

Tržište koncentiranih fotonaponskih sustava (CPV) je još uvijek malo, ali interes raste i to ponajviše zbog povećane efikasnosti na lokacijama sa visokom direktnom insolacijom te malom vlagom. CPV veliki projekti su u razvoju u Australiji, Italiji, SAD-u, te manji projekti u Čileu, Namibiji, Portugalu, Saudijskoj Arabiji i drugim državama. Kina je prošle godine u pogon pustila najveću elektranu te vrste snage 50 MW. Ukupno u pogonu ima 165 MW sustava u više od 20 država, a predvode ih Kina i SAD.

Solarni fotonapon ima veliku ulogu u proizvodnji električne energije u nekim državama, te pokriva otprilke 7,8% potreba ze električnom energijom u Italiji, te skoro 6% u Grčkoj i 5% u Njemačkoj. Do kraja prošle godine je EU imala dovoljno fotonapona da pokrije 3% ukupne potrošnje, te 6% vršnih potreba, a godišnja proizvodnja u svijetu je iznosila 160 TWh.

Industrija

Nakon dvije godine padanja cijena modula zbog viška proivzodnje i negativnih bruto marži kod mnogih proizvođača, industrija fotonapona se počela oporavljati tokom prošle godine. Situacija je još uvijek bila teška u Europi gdje je zbog smanjivanja tržišta sve lošija situacija za instalatere i distributere. Konsolidacija se nastavila kod proizvođača, ali još uvijek se vode međunarodni sporovi zbog cijena, te postoje i problemi sa niskim cijenama modula kod tehnologija tankog-filma i koncentrirane solarne industrije.

Cijena modula se stablizirala, s time da je prosječna cijena rasla 5% tokom prošle godine, a u isto vrijeme je pala i cijena proizvodnje modula. Vodeći Kineski proizvođači su brže nego očekivano postigli cijene od 0,50 dolara/W i to zbog boljeg proizvodnog procesa i nižih troškova proizvodnje. Troškovi instaliranja sustava su također pali, ali ne padaju tako brzo kao cijene modula. Ukupne investicije u solar su bile manje prošle godine, a ukupna instalirana snaga je bila veća što ukazuje na sve manje troškova solarnih fotonaponskih sustava.

Slika 2: Instalirana snaga solara naspram godišnjih investicija u solar

Troškovi sustava na krovu po MWh su pali ispod maloprodajne cijene električne energije u nekoliko država uključujući Australiju, Brazil, Dansku, Njemačku i Italiju. Po nekim procjenama je solar konkurentan u barem 15 država bez poticaja.

Prema procjenama je prošle godine instalirano 43 GW silicijskih ćelija i 47 GW modula što je porast od 20% u odnosu na 2012. godinu. Ukupni kapacitet proizvodnje modula je pak dostigao 67,6 GW. Proizvodnja tankog-filma je skočila 21% na 4,9 GW, te je udio te tehnologije u ukupnoj proizvodnji ostao isti kao prošle godine.

Proizvodnja modula se tokom zadnjeg desetljeća prebacila iz SAD-a na Japan, pa u Europu, te sada u Kinu koja je predvodnik od 2009. godine. Azija je činila 87% svih instalacija prošle godine, pri čemu je Kina činila 67%. Europski udio i dalje pada te je bio 9% prošle godine (11% 2012.), a Japan je ostao na 5%. Udio SAD-a je bio 2,6%, a na tom tržištu je tanki film činio čak 39% proizvodnje.

Vodeći proizvođači prošle godine su bili Yingli i Trina Solar iz Kine, a nakon njih su se poredali Canadian Solar iz Kanade, Jinko Solar i ReneSola iz Kine, pa Sharp Solar iz Japana, First Solar iz SAD-a, Hanwha SolarOne iz Kine, Kyocera iz Japana, te na desetom mjestu JA Solar iz Kine. Konsolidacija na tržištu se nastavila među proizvođačima, te su rekordne brojke već postignute sredinom godine, a neke tvrtke su također bankrotirale. Većina starijih neefikasnih tvornica je zatvoreno prošle godine, a cijelo stanje tržišta je rezultat velikih investicija Kine u proizvodnju solara čime je stvoren debalans u proizvodnji i potražnji. Top deset vodećih Kineskih proizvođača je prošle godine imalo dug od 16 milijardi dolara, a Suntech je postao prva Kineska tvrtka koja je bankrotirala zbog javnog duga. S druge strane je otvoreno mnogo modernih tvornica u cijelom svijetu uključujući i Etiopiju, a Japan je povećao proizvodnju zbog veće domaće potražnje.

Inovativnost i različitost proizvoda su postali sve važniji, a uspješni proizvođači su krenuli i u razvoj, upravljanje i održavanje projekata. Osim toga se ostvaruju strateška partnerstva sa velikim tvrtkama, pa tako First Solar surađuje sa GE-om, SolarCity sa Hondom i BMW-om, Hanergy sa IKEA-om u Velikoj Britaniji i slično. Kod projekata je također došlo do najviše akvizicija u povijest i to ponajviše zbog sve lakšeg financiranja i većeg interesta investicijskih tvrtki. Novi poslovni modeli se ubrzano razvijaju ponajviše u razvijenim zemljama, a uključuju solarni leasing, prodavanje električne energije iz solara direktno korisnicima i slično.

Efikasnost solarnih ćelija je također povećana, pogotovo sa perovskite materijalima kojima se uvelike povećala efikasnost ali koji još nisu komercijalno razvijeni. CPV je imao i dobru i lošu prošlu godinu pri čemu je konsolidacija utjecala i na module i na isporučioce sustava. U isto vrijeme je došlo do ekspanzije u proizvodnim mogućnostima, te su se dogodila nova strateška partnerstva. Solarni inverteri pak postaju sve sofisticiraniji te aktivno pomažu u upravljanju mrežom. Zbog toga je Švicarski ABB prošle godine kupio Američku tvrtku Power-One koja je jedan od najvećih svjetskh proizvođača solarnih invertera. U isto vrijeme je to tržište sve fragmentiranije te se stvorio pritisak za spuštanje cijena zbog sporijeg usporavanja Europskog tržišta nego što se očekivalo, kao i zbog fokusa na taj dio sustava za uštedu troškova instalacija.

Koncentrirana solarna energija (CSP)

Tržišta

CSP tržište je nastavilo sa napretkom prošle godine nakon rekordnog rezultata 2012. Ukupna instalirana snaga je skočila za skoro 0,9 GW što je rast od 36% na ukupno 3,4 GW. Predvodnici su i dalje SAD i Španjolska, s time da se razvijaju i projekti u zemljama u razvoju koje imaju veliku direktnu insolaciju. Ukupna CSP instalirana snaga se udeseterostručila od 2004. godine, a od 2008. godine je prosječni godišnji rast 50%.

Parabolički žlijebna tehnologija je predstavljala svu instaliranu snagu prošle godine, te većinu u izgradnji. SAD je prošle godine preuzeo vodeću poziciju sa 375 MW instaliranih sustava prošle godine i ukupno 0,9 GW u pogonu, te sa malo manje od 1 GW u gradnji. Elektrana Solana snage 250 MW u Arizoni je najveći parabolički projekt u svijetu te prvi u SAD-u sa toplinskim spremanjem energije. Početkom ove godine je u pogon ušla i elektrana Ivanpah snage 377 MW koja je najveća tog tipa u svijetu, a bazira se na tehnologiji centralnog stupa.

Slika 3: Instalirana snaga CSP elektrana

Španjolska je zadržala svoju poziciju dodavanjem 350 MW prošle godine na ukupan iznos od 2,3 GW. Parabolički žljebovi su ostali dominantna tehnologija u Španjolskoj pošto svi projekti koriste tu tehnologiju. U Španjolskoj daljnje gradnje nema zbog moratorija na nove projekte, te se očekuje da će SAD održati vodeću CSP poziciju ove godine.

Na drugim tržištima se instalirana snaga skoro utrostručila na malo ispod 250 MW. To uključuje 100 MW projekt Shams 1 u Ujedinjenim Arapskim Emiratim, 50 MW Rajasthan u Indiji i prva faza (10 MW) u Delinghi, Kini. Druge države koje nisu instalirale nove elektrane prošle godine uključuju Alžir (25 MW), Egipat (20 MW), Maroko (20 MW), Australija (13 MW) i Tajland (5 MW). Od nadolazećih tržišta najbolje stoji Južnoafrička Republika gdje je u izgradnji 200 MW elektrana, a u Namibiji se planira 50 MW. Isto tako je krenula gradnja 160 MW u Maroku i 100 MW u Egiptu.

Na Bliskom Istoku je Kuvajt započeo natječaj za 50 MW CSP elektranu, dok je Saudijska Arabija najavila čak 25 GW CSP-a do 2032. godine. U Izraelu je pak krenula prva faza projekta u pustinji Negev snage 121 MW.

U ostatku svijeta je Čile krenuo u razvoj svog prvog CSP projekta snage 110 MW za koji je raspisan tender prošle godine. U Indiji je šest projekata u razvoju, ali imaju problema sa financiranjem, tehničkim detaljima i nabavom. Talijansko tržište je živnulo uvođenjem feed-in-tarife, te su podijeljene licence za više od 200 MW novih CSP elektrana.

CSP tehnologija se koristi u hibridnim tehnologijama kako bi poboljšala proizvodnju pare kod elektrana na ugljen, plina i kod geotermalnih sustava. U Australiji se gradi projekt Kogan Creek Solar Boost snage 44 MW koji bi trebao pojačati postojeću proizvodnju pare, te bi u pogon trebao ući 2015. godine.

Zbog nekih izazova u okolišnim aspektima i zbog veće konkurentnosti soalrnog fotonapona su se neki projekti u SAD-u prebacili na fotonapon ili su odgođeni. Iako se očekuje da CSP neće dostići prethodna predviđanja, on je još uvijek zanimljiv na mnogim tržištima.

Industrija

Industrija se nastavila širiti na nova tržišta prošle godine. Iako je svjetski rast prošle godine nastavljen, zbog velike konkurencije soalrnog fotonapona su neke tvrtke odustale od daljnjeg razvoja CSP tehnologije.

Vodeće tvrtke prošle godine su bile Abengoa, Acciona, ACS Cobra i Torresol Energy iz Španjolske, Brightsource i Solar Reserve iz SAD-a, Schott Solar iz Njemačke i Areva iz Francuske. Njemački Siemens je zatvorio svoj CSP sektor nakon gubitka od 1 milijarde dolara iz 2011. godine, dok je Schott Solar zatvorio svoj 400 MW projekt u SAD-u kako bi se fokusirao na projekte na Bliskom Istoku.

Abengoa Solar ima najveći portfelj projekata u gradnji i u pogonu, a Španjolske tvrtke su vlasnici 75% svih CSP sustava na svijetu. Ipak zbog propasti domaćeg tržišta se sve sada bore za svoje mjesto na ostalim svjetskim tržištima.

Što se tiče medija za prijenos topline istražuju se novi zbog limita sintetičkih ulja i topljivih soli. Potencijal ove tehnologije je dokazan nakon što je elektrana Gemasolar u Španjolskoj proizvodila električnu energiju 36 dana bez prestanka.

Trend prema većim elektranama je nastavljen što se i vidi kroz velike projekte u SAD-u i zbog veličine drugih projekata u gradnji. One su troškovno isplativije zbog toga što mogu raditi na višim temperaturama te postići bolju efikasnost. Troškovi CSP-a se poboljšavaju i zbog bolje proizvodnje i gradnje korištenjem novih tehnologija, ponajviše lakših, čvršćih materijala te automatiziranih procesa za stvaranje lakih i jakih struktura. Dalje se razvijaju i hibridni CSP sustavi čiji je cilj pojačati proizvodnju pare u tradicionalnim termoelektranama.

Solarno toplinsko grijanje i hlađenje

Tržišta

Solarne toplinske tehnologije daju veliki doprinos proizvodnji tople vode u mnogim državama, a sve više sudjeluju i u industrijskim procesima i zagrijavanju i hlađenju prostora. U 2012. godini je svijet instalirao 55,4 GW solarnih toplinskih sustava (više od 79 milijuna metara kvadratnih) čime se ukupna instalirana snaga povećala za 14% na ukupno 283 GW. Skoro 97% tržišta su bili glazirani vodeni sustavi. Svi instalirani sustavi su godišnje proizvodili otprilike 238,7 TWh topline.

Velika većina solarnih toplinskih sustava je u Kini gdje ima 86% svih instalacija i koja je činila 64% instalirane snage u 2012. godini. Ostale vodeće države su bile Turska, Indija, Brazil i Njemačka a vodeće države po instalacijama su osim Kine, SAD, Njemačka, Turska i Brazil.

Prošle godine je instalirano otprilike 57,1 GW sustava čime se došlo do 330 GW sustava ukupno, a koji su isporučili otprilike 276, TWh topline. Kina je i prošle godine bila predvodnik sa 46,2 GW toplinskih sustava pri čemu je dio sustava zamijenio stare, a ukupno Kina ima 217 GW sustava. U Kini su solarni sustavi puno jefitniji tokom svog radnog vijeka naspram drugih sustava, a posebno ubrzano raste urbani sektor koji je činio skoro polovicu tržišta gdje rast predvodi politika zelenih zgrada kojima se potiče solar.

Slka 4: Udio država u ukupnoj instaliranoj snazi solarnih toplinskih sustava

Europska Unija potiče najveću raznolikost korištenja solarnih toplinskih tehnologija. U 2012. godini je instalirano 2,3 GW što je bio pad četvrtu godinu zaredom. I prošle godine je tržište palo pri čemu je predvodnik i dalje Njemačka (ukupno 12,3 GW) čije tržište ipak konstantno pada. Isto stanje je i u Austriji.

Brazilsko tržište se skoro udvostručilo kroz zadnjih šest godina, te sada ukupno ima 7 GW. Meksiko isto postaje sve zanimljivije tržište, a tržišta polako rastu i u Argentini, Čileu, Urugvaju i Kosta Rici.

U Aziji su ostala velika tržišta Indija i Japan pri čemu je Indija tokom prošle godine instalirala 0,9 GW na ukupno 5,2 GW, a Japan je zadnje dvije godine rastao za otprilike 0,1 GW godišnje. Unatoč tome Japansko tržište pada zbog gašenja starih sustava. Tajlandsko tržište je palo za 28% nakon pet godina rasta, i to se dogodilo ponajviše zbog novog solarnog fotonaponskog tržišta koje je povuklo investicije iz toplinskog sektora.

Turska, SAD i Australija su i dalje važna tržišta, ali podaci za 2013. godinu još nisu bili dostupni. Godinu ranije je Turska nadodala 1,1 GW, te je imala ukupno 10,8 GW čime je došla na četvrto mjesto sa ukupnom instaliranom snagom. U SAD-u je pak instalirano 0,7 GW, a ukupno ima 16,2 GW. Australija je pak instalirala 0,6 GW te sada ima ukupno 5,1 GW.

Na Bliskom Istoku je predvodnik Izrael gdje otprilike 85% kućanstava koriste solarne toplinske sustave, a prate je Jordan i Libanon. Veći broj sustava postoji i u Egiptu, Mozambiku, Tunisu, Zimbabveu i Južnoafričkoj Republici. Tamo nažalost postoji problem u kvaliteti sustava koji utječu na reputaciju tehnologije.

Kada se gleda instalirana snaga po broju stanovnika predvodnik je Cipar sa 548 kW po 1.000 stanovnika, Austrija ima 420, Izrael 385, Barbados 320 i Grčka 268. Većina sustava se koristi za grijanje vode unutar kućanstava, te oni inače pokrivaju 40 do 80% potražnje. Korištenje solarnog grijanja za grijanje cijele zgrade također raste i to ponajviše u Središnjoj Europi gdje su već napravljene demonstracijske zgrade kod kojih solar pokriva 100% potreba za grijanjem. Sustavi koji griju i vodu i prostor čine otprilike 4% tržišta, a najčešće se ugrađuju u Europi, pa recimo u Njemačkoj i Austirji čine 40% tržišta. Na tržištu Europske Unije raste i tržište kvartovskih toplinskih sustava, te u 20 država EU ima više od 200 elektrana tog tipa pri čemu ih je 50 u Danskoj, te preko 20 u Austriji, Njemačkoj i Švedskoj. Najveći sustav je u Danskoj, a 17 izgrađenih prošle godine je imalo snagu veću od 700 kW.

Tržište solarnog hlađena je raslo 40% godišnje od 2004. do 2012. godine, te je tokom prošle godine instalirano ok 1.050 takvih sustava pri čemu je 81% sustava u Europi. Jedno od većih prednosti tog sustava je mogućnost smanjivanja vršne potražnje za električnom energijom pogotovo u zemljama gdje treba mnogo hlađenja.

Solarno grijanje se sve više koristi i u industriji, gdje daje paru, grijanje i hlađenje. Prošle godine je u pogon ušao najveći sustav s nižom temperaturom u Kini a koji pokriva 85% potreba za toplinom u rudniku bakra u Gabyju. Drugi projekti uključuju postrojenje za kemijsku proizvodnju u Njemačkoj, mljekare u Meksiku i Švicarskoj i tvornice kože u Keniji i Tajlandu. Indija je predvodnik u sustavima koncentrirane toplinske energije sa barem 145 sustava koji proizvode toplinu i to ponajviše za kuhanje. Ukupno Indija ima barem 40 MW sustava za industrijsko korištenje.

Iako interes raste solarno hlađenje, sustavi za industrijske procese i kvartovsko grijanje čine samo 1% ukupne svjetske toplinske instalirane snage.

Industrija

Kina je zadržala vodeće mjesto u proizvodnji sa 50,1 GW kolektora u 2013. godini. Izvoz je ostao malen (skoro 1,8%), ali pomalo raste te je bio oko 300 milijuna dolara u 2012. godini. S druge strane u Europi se sve brže događa konsolidacija tržišta pri čemu je nekoliko velikih proizvođača objavilo da se povlači sa tržišta zbog niskih cijena sustava iz Kine. U Južnoafričkoj Republici se također smanjio broj tvrtki koje se bave solarnim toplinskim sustavima, te ih sada ima 400 (prije dvije godine ih je bilo 700). Slična situacija je i u Brazilu.

Što se tiče budućnosti na tržištima industrija se ponajviše nada velikom rastu u Indiji i Grčkoj. Proizvodni troškovi sustava su nastavili padati, pa su u Europi tako pali za 50% od 1995. do 2012. godine. Solarnim sustavima za hlađenje također pada cijena te je ista pala za 45 do 55% od 2007. do 2012. godine. Sve više se gleda i na standardizaciju i certifikaciju zbog čestih kvarova na jeftinoj opremi iz Kine. U rujnu prošle godine je Međunarodni odbor za standardizaciju odobrio svjetski standard za testiranje kolektora koji će omogućiti i novim tehnologijama da dobiju odgovarajuće certifikate.

Ostali članci se mogu pročitati na sljedećim linkovima:

REN 21, prvi dio

REN 21, drugi dio

REN 21, treći dio

REN 21, četvti dio

 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Obnovljivi izvori energije za početnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Zadnje vijesti

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?