Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Što je shema za razmjenu emisiju i kako ona funkcionira? E-mail
Autor Leo Jerkić   
Srijeda, 08 Lipanj 2011 23:53

Sustav za razmjenu emisija (ETS) Europske Unije je najveća svjetska shema kojom se želi trgovati sa dozvolama emisija stakleničkih plinova.

Ona je pokrenuta 2005., a pokriva nekih 11.000 elektrana i industrijskih postrojenja u 30 zemalja, koje zajedno pokrivaju skoro 50% europskih emisija CO2.

Plafon u ukupnim emisijama unutar sheme je zadan, i dozvole se izdaju kompanijama reguliranim po toj shemi. Kompanije moraju mjertiti i izvještavati o svojim emisijama CO2 te davati jednu dozvolu za svaku tonu koju ispuste. Kompanije mogu i trgovati sa svojim dozvolama, pri čemu dobivaju poticaj za smanjenje svojih emisija.

Trenutačni plafon je tako postavljen da pada 1,74% godišnje kako bi do 2020. ukupni pad emisija bio 21% u odnosu na 2005. U lipnju 2011. je jedna dozvola koštala otprilike 16 eura, a godišnja vrijednost im je oko 150 milijardi dolara, što je ogromna cifra u odnosu na druge slične sheme (UN-ova ima vrijednost od 1,5 milijardi dolara).

U osnovi je ETS uspio, pošto je počeo regulirati emisije CO2, te kompanije više ne mogu slobodno onečišćavati okoliš. CO2 ima cijenu i to utječe na ekonomiju trošenja fosilnih goriva. Na primjer, elektrana na ugljen više onečišćuje okoliš od plina, tako da operatori elektrana na ugljen trebaju više dopuštenja, a njihovim rastom je sve skuplje koristiti ugljen naspram plina. Time proizvođači električne energije imaju dodatne troškove, pa radije izabiru elektrane na plin ili OIE, od onih na ugljen.

Ipak, teško je doći do pravih brojki koliko je ETS u praksi djelovao, jer je potrebno procijeniti količinu emisija u slučaju da implementacije ETS-a nije bilo. ETS je vjerojatno odgovaran da se tokom prvih par godina količina emisija smanjila za 2,5-5% umjesto da je porasla kako se očekivalo, a jedna studija koja se detaljno bavila tim problemom je došla do zaključka da je između 2005. i 2007. ETS smanjio emisije za 120 do 300 miljuna tona, s time da se procjenjuje da je prava vrijednost bila negdje oko 210 milijuna tona.

To su ipak tek prosječni dobitci, pogotovo ako se gleda kontekst povećanja uvoza iz Kine i drugih zemalja koje uvelike povećavaju svoju potrošnju emisija, te iako će u trećoj fazi od 2013. do 2020. redukcije emisija biti veće sama shema je bila jako kritizirana i puna problema, a jedan od većih je veliki broj dozvola koje neće biti iskorištene iz današnje druge faze. Unatoč tome Europska Unija ima cijenu CO2 i mehanizam koji djeluje u smjeru limitiranja i smanjenja klimatskih onečišćenja, čime su u prednosti naspram drugih svjetskih regija.

Izvor: www.guardian.co.uk

Tags:     emisije stakleničkih plinova      co2      europska unija      dozvole
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Obnovljivi izvori energije za početnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Zadnje vijesti

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?