Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Ima još razloga za toliki danski uspjeh s OIE! E-mail
Autor Marijan Kalea - Mike   
Utorak, 09 Listopad 2012 22:58
Komentirao bih vlastitim gledištima, utemeljenim na svim dostupnim podacima, gledišta renewablesinternationala, o tome zašto je Danska toliko uspješna s OIE. Počnimo od kraja, iz prikaza renewablesinternationala, namjerno ga kvantificirajući. Danska je doista među najbogatijim zemljama EU; njezin je BDP (iskazan paritetom kupovne moći nacio¬nalne valute) u 2011. godini bio 125%, ako je BDP za EU u cjelini bio 100%, a hrvatski je bio 61%. Danska je, dakle, svake godine dvostruko bogatija po stanovniku od, primjerice, Hrvatske. Dovoljno je bogata da ima iz čega smišljeno ulagati u što naprednija rješenja – bilo u kojem sektoru, dakle i u elektro-energetskom, pa i u sektoru OIE. Vrlo važna činjenica (koju renewablesinternational, dakako, ne uočava) je da je vršno opterećenje elektroenergetskog sustava Danske u 2011. godini bilo 6231 MW a ukupna instalirana snaga svih danskih elektrana bila je 11882 MW, dakle je ukupna rezerva bila 5651 MW (podaci ENTSO-E). Ili, ako bi se sve vjetro¬elektrane u Danskoj (3952 MW) u trenutku vršnog opterećenja te godine zaustavile još bi preostalo 1699 MW rezerve za druge svrhe. Visina rezerve od najveće je važnosti za primjenu nestalnih OIE, a za dansku rezervu svakako nije bez zasluge zadnja rečenica prethodnog stavka moga komentara. Posve je sumnjiv podatak renewablesinternationala o trenutačnom (što li je trenutačni; u nekom tjednu, danu, satu?) udjelu OIE od 40%, kada je 2011. godine iz OIE proizvedeno 32,8% potrošene električne energije u Danskoj (podaci ENTSO-E). Nikako nije moguće da se do polovine 2012. godine taj udjel uvećao za 7,2 postotna poena! Inače, prema podacima Eurostata za 2010. godinu, Danska se približila svom ciljnom udjelu OIE (30%) u bruto finalnoj potrošnji u 2020. godine s 22,2% (dakle dostigla je 3/4 cilja). Usput, Hrvatska se približila te godine svome cilju podjednako Danskoj (oko 3/4, ili14,6% u odnosu na cilj od 20%, zahvaljujući velikim HE i ogrjevom drvu). Druga je stvar što će Danska do 2020. godine vjerojatno ispuniti svoj cilj sa 100%, a mi!? Da se Danci oslanjaju na kabele 110 kV, uočava to renewablesinternational. Međutim propušta uočiti da je kabel 110 kV reda veličine deset puta skuplji od nadzemnog voda 110 kV jednake duljine, opet je za takvo oslanjanje na kabele najzaslužnije dansko bogatstvo. Što se tiče povijesnih energetskih prilika u Danskoj, renewablesinternational polazi iz nedovoljno daleke prošlosti. Naime, Danska je 1972. godine imala udio uvozne nafte od 92% ukupne primarne potrošnje energije. Nakon svjetske naftne krize, najodlučnije se okreću uvozu ugljena, koji narasta u 1985. godini na 40% njihovih potreba, da bi se postupno počeli opskrbljivati novootkrivenom vlastitom naftom i plinom u Sjevernom moru. Današnji udjel ugljena i koksa u ukupnoj energetskoj potrošnji je 20%, gotovo u postotak jednak udjelu OIE u ukupnoj potrošnji (20,5%)! Sve termoelektrane ložene su najvećim dijelom uvoznim ugljenom (~3/4), manjim dijelom vlastitim prirodnim plinom (~1/4). Za istaknuti je to da oko 60% instalirane snage svih elektrana u Danskoj čine termoelektrane-toplane. Godine 2010 (podaci Eurostata), jedina članica EU koja je imala veći izvoz energije od uvoza, bila je Danska, njezin je netoizvoz bio za 18,2% veći od ukupne potrošnje energije. Istodobno, u EU u cjelini je netouvoz bio 52,7% ukupne potrošnje. Međutim, dolazi najzanimljivije (u vrijeme naše aktualne ukupne društvene preokupacije – TE Plomin na ugljen ili plin): danska vlastita proizvodnja prirodnog plina znatno nadmašuje vlastitu potrošnju. Istodobno, Danska nema vlastite proizvodnje ugljena, svu potrošnju namiruje isključivo uvozom. Rađe izvozi plin a uvozi ugljen za termoelektrane, jer je tu ekonomski interes (veći je dobitak od izvoza plina nego troškovi uvoza ugljena), svakako racionalni interes (plin je nerazumno spaljivati u elektranama, razumno ga je koristiti izravno), no i stoga jer zna da su rezerve plina ograničene na nekoliko desetaka godina (najviše, jedno 50) a rezerve ugljena na barem 150 godina, te svjesno ide na diverzifikaciju. Istaknimo: Danska se nije nekritički previše izložila (vlastitom) prirodnom plinu – premda je to, vidimo, apsolutno mogla. Ima morski kontakt sa cijelim svijetom i može računati na pouzdanu dobavu ugljena uz najmanja očekivanja nestabilnosti njegove cijene u predstojećem vremenu. Što se grijanja kućanstava – u gradovima i danskim selima – tiče, u pravilu se griju ili (a) domaćim (dakako) plinom iz plinske mreže ili (b) iz kogeneracija, najčešće korištenjem biomase i otpada (primjerice: slame), priključenih na centralizirani toplinski sustav, dakle na toplinsku mrežu. Eto, u takvom ukupnom svjetlu valjalo bi promatrati uspješnost Danske u pogledu korištenja OIE.
Tags:
Vezane vijesti
 

Obnovljivi izvori energije za početnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Zadnje vijesti

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?