Energija vodotoka (tj. rijeka – ili hidroenergija) je obnovljivi izvor energije koji ne zagađuje okoliš i ne ispušta štetne plinove u atmosferu. Nesreće, od kojih su najteže pucanje brane se uglavnom ne dešavaju i predstavljaju mali rizik zbog stalnih pregleda i održavanja. Glavni rizik uslijed izgradnje hidroelektrane je utjecaj na lokalni ekološki balans, posebno nizvodno od brane. Taj rizik je posebno prisutan kod velikih hidroelektrana, no strogi uvjeti zaštite okoliša i te rizike pokušavaju svesti na najmanju moguću mjeru.

Procjenjuje se da će do 2020. godišnja potrošnja električne energije u svijetu iznositi 22 000 TWh. Dio te potrošnje u budućnosti će pokriti i hidroelektrane, koje su od svih obnovljivih izvora energije najrazvijenije i koje trenutno čine uvjerljivo najveći udio u proizvodnji iz svih obnovljivih izvora energije.

U Svijetu je trenutačno instalirano oko 15 TW elektrana, a velika većina energije se proizvodi iz nafte, ugljena i prirodnog plina, kao što se i vidi na slici. Hidroelektrane (velike i male) imaju instaliranih oko 950 GW snage, što je puno više od bilo kojeg drugog obnovljivog izvora energije.

Ukupni tehnički potencijal energije vode iznosi oko 14 370 TWh/godišnje, od čega je ekonomski danas isplativo oko 8000 TWh/godišnje, a izgrađena je otpilike trećina potencijala. Uvjerljivo najveći neiskorišteni potencijal se nalazi u nerazvijenim područjima kao što su Afrika i dio Latinske Amerike i Azije, tako da bi te zemlje mogle iskoristiti taj potencijal pri prijelazu i na druge obnovljive izvore koji će s vremenom postati dostupni i siromašnijim zemljama.