Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Kolumne

Jedna globalna velika podvala kvaziinvesticija E-mail
Autor Mladen Iličković   
Nedjelja, 20 Svibanj 2012 20:19

Dok developeri velikih solarnih elektrana u Hrvatskoj strepe hoće li otpor ministrice Holy i ministra Linića ukidanju poticaja za fotonapon na polju ustuknuti pred prvim potpredsjednikom (PPRH - Peperuh) i zahtjevom za mir u Kukuriku Vladi, Europska udruga fotonaponske industrije (EPIA) objavila je predviđanja razvoja tog sektora do 2016. Tako je globalno gledajući prošle godine instalirano 69 GW solara iz kojeg se može proizvesti energije za 20 milijuna domaćinstava. Solar je poslije hidro- i vjetroelektrana treći najvažniji obnovljivi izvor energije s 29,7 novo priključenih gigawata 2011. u odnosu na 16,8 GW 2010. Europa drži tri četvrtine te snage, a unutar nje najviše su priključili Italija i Njemačka. Broj zemalja koje su prešle 1 GW se u prošloj godini popeo s tri na šest pa su u tom sunčanom društvu: Italija, Njemačka (samo Bavarska ima 600 wati solara po stanovniku), Francuska, Kina, Japan i SAD. Sad se očekuje da Indija i Kina preuzmu dio narudžbi. Indija je još prije tri godine najavila do 2020. ulaganje od 19 milijardi dolara kako bi instalirali 20 GW, a procjenjuje se kako bi se samo na području 35 tisuća km2 pustinje Thar uz pakistansku granicu moglo požnjeti 700 do 2100 GW.

 

 

Znam, „ne možemo se mi s njima uspoređivati, mi smo mala austrougarska pokrajina s balkanskim mentalitetom“, reći će oni koji vole očajavati... OK za njih nudim jednu drugu zemlju za usporedbu: Salvador, zemlja Srednje Amerike koja je bila 12 godina u građanskom ratu. Ovih dana poslovni časopis Business News Americas objavljuje kako će do 2026. Salvador raspolagati s novih 689 MW snage  iz obnovljivih izvora energije. Tamošnja državna regulatorna agencija instalirala je 500 kilowata fotonapona na postojeće hidroelektrane (nešto slično rade Slovenci na svojim malim hidroelektranama na Savi koje se mi tek spremamo graditi). Njihova energetska strategija koju su im napisali Japanci predviđa novih 170 MW snage iz malih hidroelektrana, 200 MW iz solarnih termalnih elektrana (nema ih u našoj energetskoj strategiji), 90 MW iz fotonaponskih elektrana (duplo više od Hrvatske strategije do 2020., a gdje Peperuh HROTE-u dopušta otkup 10 MW s krovova i 5 MW s polja u novom cjeniku otkupnih cijena iz električne energije iz obnovljivih izvora), između 60 i 90 MW iz geotermalnih elektrana (45 u HR strategiji, 20 MW dosta Peperuhu), 60 MW iz vjetroelektrana (e tu smo bolji - 1200 MW do 2020.), 45 MW iz biomase naspram 140 hrvatskih MW i 30 MW iz bioplina.

Kako stvari stoje fotonaponski trackeri za praćenje Sunca koji imaju 40 posto veći prinos od statičnog fotonapona, te MLD Maximum Light Detection, tehnologija koja prati najjači refleks sunčeva zračenja i daje još 8 posto više od trackera pojavit će se u hrvatskoj energetskoj strategiji oko 2050. godine. U skladu s našim dva puta manjim ulaganjima u znanost od prosjeka EU i četiri puta manje od Njemačke, u skladu s 20 posto manje visokoobrazovanih i tri puta manjeg udjela hrvatske visoke tehnologije u izvozu od Švicarske... (uglavnom daleko poslije nego solar postane tržišno kompetitivan što najavljuje studija EPIA-e koja je pokazala da će to biti slučaj u Italiji 2013., a u ostalim dijelovima Europe do kraja desetljeća). Ali eto opet mene, uspoređujem se sa zemljama s kojima to ne smijemo činiti...to mogu samo oni koji snižavaju poticaje uspoređujući nas s Austrijom bez Sunca ili Njemačkom koja ima milijun fotonaponskih krovova...nama ostalima je bolje uspoređivati se sa Srbijom koja pregovara gradnju najveće solarke na svijetu...kvaziinvesticiji od 1,7 milijardi eura...

Premda Njemačka mijenja poticaje za solar svake godine prema EPIA izvješću Nijemci nisu dovoljno brzo reagirali na pad cijena opreme pa je došlo do zastoja u investiranju u tom sektoru. Velika očekivanja investitora zbog velikog rasta u 2011. ispuhala su se, a narudžbe presušile što je rezultiralo i bankrotom dva velika proizvođača fotonapona. Je li to lekcija domaćim piscima poticaja za obnovljive izvore energije? Ne, oni takve izvještaje ne čitaju...uzalud mala hrvatska fotonaponska industrija njima može pričati kako nagle promjene poticaja (a kakve će i biti kad ih 5 godina nisu mijenjali?) odbijaju investitore. Ministarstvo gospodarstva nije čulo ni domaće proizvođače solarne opreme jer se sastanku Zajednice obnovljivih izvora energije Hrvatske gospodarske komore jednostavno nisu ni odazvali i neformalno su im poručili kako o poticajnim cijenama javne rasprave zapravo neće biti. Briga birokrate što nakon 30 ponuda i 20 isporučenih narudžbi u prva tri mjeseca ove godine hrvatska tvornica fotonapona od prvog travnja nema niti jedan upit.

A birokrati Ministarstva gospodarstva otvoreno priznaju kako se stavka o obveznom udjelu domaće komponente u projektima obnovljivih izvora energije ionako nije primjenjivala, ali ne znaju zašto a može se računati i kao rad na instaliranju strane opreme. Može li Hrvatska uz takvu birokraciju biti nešto drugo nego „sirovinska baza drugima“ protiv čega je glas dignuo dr.sc. Nikola Čupin iz Udruge za razvoj Hrvatske na nedavnom savjetovanju 'Toplinarstvo – energetska šansa Hrvatske'? Tamo je rekao: „Imamo šansu razviti svoju industriju na svojim obnovljivim izvorima energije ali kao što je to slučaj i kod drugih područja i njihovih zakona i kod obnovljivih izvora ih donose oni koji imaju autoritet vlasti ali nemaju autoritet znanja“. Pa će umjesto naše opreme rad naših građevinskih radnika na izradi temelja vjetroelektrana i priključaka energetskih objekata biti kolonijalna naknada za domaću komponentu. I onda priključak mora biti skup... stajati 15 milijuna kuna na koliko je jednom  developeru Slavoniji HEP isporučio račun za priključak za bioplinaru od 3 megawata i rok od dvije godine koliko im treba da je priključe. „Koja će mi banka nakon dvije godine razvoja projekta htjeti kreditirati još dvije godine čekanja na priključak?“, retorički me upitao taj developer.

I tako europska fotonaponska industrija nagađa kako uz povoljnu potporu politike sektor samo u Europi može rasti 20-25 GW na godinu, ali to su Peperuhu „kvaziinvesticije“ a bivšem načelniku volonteru Općine Bednja i direktoru tvornice parketa, a danas na čelu HEP-a „jedna velika podvala“. Ta solarna podvala osigurava 2 posto europskih energetskih potreba i 4 posto u vrhuncu potrošnje (onda kad HEP struju uvozi po 200 eura po MWh), a u Italiji čak 5 posto i 10 posto u peak-u. „Da to dostignemo trebali bismo instalirati oko 400 MW solara“, upozorava Ljubomir Majdandžić iz Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju,“ali ja ne znam komu smeta hrvatsko Sunce.“ Naši birokrati s autoritetom vlasti ne misle o diversifikaciji proizvodnje već imaju druge prioritete: „tijekom 40 godina, od 1950. do 1989., u Hrvatskoj je sagrađeno 19 hidroelektrana, u bivšoj Jugoslaviji 74, hrvatska je industrija u svijetu u to vrijeme sagradila još 50, a u ove 22 godine samostalne Hrvatske sagrađena je samo jedna hidroelektrana.“ Kao samo hidroelektrane možemo u potpunosti proizvesti u Hrvatskoj, ajd da i to vidimo...

Mladen Iličković
novinar Hrvatske radiotelevizije, urednik emisije Ekozona

Tags:     Mladen Iličković      EPIA      Holy      Linić      solar      Sunce      fotonapon      Čupin      URH      HEP      Majdandžić      HSUSE
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Obnovljivi izvori energije za početnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Zadnje vijesti

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?