Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Vijesti iz svijeta

Tehnologija brana koje koriste plimu i oseku - kreću nova ulaganja E-mail
Autor Leo Jerkić   
Subota, 07 Lipanj 2014 12:02

Tehnologija iskorištavanja brana koje koriste plimu i oseku je predvidiva i pouzdana za developere, ali su investicije u zadnje vrijeme pale u odnosu na investicije u tehnologiju protočnih uređaja koji iskorištavaju plimu i oseku. Unatoč tome još uvijek postoji interes za iskorištavanje ovog velikog resursa.

Snaga plime i oseke je već stoljećima poznata i razumljiva, te je praktički nevjerojatno da se ista koristi samo zadnjih pola stoljeća. Zadnjih nekoliko godina se ulažu velika sredstva u istraživanje i razvoj većeg broja novih tehnologija koje bi iskorištavale taj izvor energije, te te tehnologije pomalo ulaze u komercijalnu fazu.

Ipak, postoji jedna tehnologija iskorištavanja plime i oseke koja postoji duže vrijeme i za koju postoji mogućnost daljnjeg razvoja. Tehnologija plime i oseke uz pomoć brana radi slično kao i hidroelektrane, te koristi promjenu visine mora koja nastaje plimom i osekom. Nakon plime viša voda se propušta kroz turbine nazad na nižu razinu uz proizvodnju električne energije. Pri radu se najčešće koriste Kaplan ili cjevaste turbine koje su vrlo efikasne, te se koriste više od 100 godina, a idealne su za mali pad vode i različite brzine tokova što je idealno za ovaj tip tehnologije.

Iako na svijetu u pogonu postoji samo nekoliko projekata, točna predvidivost plime i oseke i pouzdanost tehnolgije zajedno sa ogromnim energetskim potencijalom potiču daljnji interes za razvoj. Najpoznatiji projekt, a donedavno i najveći je La Rance u Francuskoj koji je u pogonu od 1966. godine. Sam projekt ima branu duljine 330 metara koja zatvara površinu od 22 kilometara kvadratna, pri čemu je nastao rezervoar od 184 milijuna kubičnih metara mora, a na toj lokaciji je razlika između plime i oseke 8 metara. Godišnja proizvodnja je 540 GWh, a elektrana ima 24 cijevate tubine snage 10 MW, te mase 470 tona sa promjerom od 5,4 metra. Protok na lokaciji je između 4.000 i 18.000 kubičnih metara vode po sekundi, a same turbine se koriste i tokom punjenja i pražnjena (plime i oseke) rezervoara. Koristi se  i pumpanje vode, čime elektrana može raditi na isti način kao i reverzibilna hidroelektrana.


Slika 1: La Rance u Francuskoj

Nakon 40 godina rada 24 jedinice su radile prosječno po 222.690 sati sa ukupnom proizvodnjom od 21,6 TWh. Nijedna turbina nikad nije zamijenjenja, ali se trenutačno radi modernizacija i renovacija pri čemu će se mijenjati statori i obnoviti rotori na jedinicama, te će se osim toga renovirati i unaprijediti kontrolni i pomoćni sustavi.

Najveći projekt koji koristi tehnologiju plime i oseke je 254 MW Sihwa u Južnoj Koreji koji je ušao u pogon u travnju 2012. godine. Razvoj projekta je koštao 355 milijuna dolara, a nalazi se kod nasipa Sihwa koji ima dužinu 12,7 kilometara i koji je stvorio jezero površine 56,5 kilometara kvadratna. Zbog velikog pada kvalitete vode nakon što je nasip napravljen prije 20 godina, dodani su zaporni zasuni koji omogućuju cirkulaciju 60 milijardi tona vode godišnje, a uz njih je postavljeno 10 cjevastih turbina snage 26 MW i promjera 7,3 metara. Godišnja proizvodnja je 552 GWh električne energije. Vlasnik je Korejski K-Water, turbine je isporučio Andritz Hydro, a glavni izvođač radova je bio Daewoo Engineering & Construction.

Nakon što je uspješno dovršen projekt, Južna Koreja planira razviti dodatne projekte pri čemu koristi topografiju svoje zapadne obale gdje je prosječna razlika između plime i oseke 6 metara i više.

Jedan potencijalni projekt je Garolim Bay gdje se predlaže 520 MW projekt, a radi se o zaljevu dužine 18 kilometara sa prosječnom razlikom plime i oseke od 4,5 metra. Predlaže se još par projekata, uključujući Incheon snage 700-1.000 MW.

Nekoliko drugih država proučava potencijal te tehnologije, a treći najveći svjetski projekt je 18 MW Annapolis Royal u Sjevernoj Americi u Kanadskom zaljevu Bay of Fundy. Taj projekt je u pogonu od 1984. godine, te ima godišnju proizvodnju od 80-100 MWh, a radilo se o testnoj instalaciji kojom se htjelo uvidjeti mogućnosti te tehnologije.

Druge države u kojima bi se mogla razvijati ova tehnolgoija su Kina, Rusija, Velika Britanija, SAD, Indija i Meksiko, pri čemu je Kina razvila 3,2 MW projekt Jiangxia, a Rusija je još 1968. godine imala pilot projekt Kislaya Guba snage 400 kW.

U Velikoj Britaniji se na lokaciji Severn Estuary više od 100 godina proučava potencijal plime i oseke pošto je tamo razlika visine mora čak 14 metara. Potencijal je procijenjen na 8 GW, ali je projekt odbijen u rujnu prošle godine zbog ekonomskih i ekoloških razloga. Ipak, nedavno je napravljen prijedlog za 240 MW projekt u Walesu na lokaciji Swansea Bay, koji bi imao godišnju proizvodnju od 400 GWh električne energije, a imao bi 9,5 kilometarsku branu, te bi koštao 1,2 milijardi dolara. Ova brana bi bila prirodna, te bi utjecaj na morski život bio minimalan. Gradnja se očekuje početkom iduće godine, a dovršetak 2018. godine. Trenutačno se rade studije isplativosti za još nekoliko lokacija u Velikoj Britaniji, pri čemu su glavni problem veliki početni troškovi građenja.

Iz cijele priče je očito da utjecaji na ekonomiju i okoliš predstavljaju izazov za razvoj projekata na plimu i oseku koji imaju neku vrstu brane. Ipak, s obzirom na svjetski potencijal od nekoliko stotina GW, izgleda da ova tehnologija ima svjetlu budućnost.

Izvor: www.renewableenergyworld.com

Tags:     tehnologija      plima i oseka      francuska      la rance      nova ulaganja      plime      sihwa      južma koreja      cjevaste      velika britanija
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Obnovljivi izvori energije za početnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Zadnje vijesti

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?