Sa sve većim udjelom vjetroelektrana i solarnih elektrana u elektroenergetskoj mreži sve je potrebnije osigurati trajno rješenje za spremanje električne energije.

Taj problem je u industriji već dugo aktualan, te se radi na više različitih rješenja, ali rijetko koje ima potencijal ponuditi kompletno rješenje s kojim bi se na mrežu bez problema mogle spojiti neograničene količine solarnih i vjetroelektrana.

Tehnologija elektrolize vode je najfleksibilnije i najtrajnije rješenje za spremanje obnovljive energije na područjima gdje nije dostupna hidro energija. PEM (Proton Exchange Membrane) koristi višak električne energije za proces elektrolize kojim se voda rastavlja na svoje osnovne dijelove, vodik i kisik koji se mogu spremiti u najobičnije spremnike. Vodik je fleksibilan energetski medij, te se već danas može koristiti na razne načine. Cilj je razviti generatore vodika koji se mogu nositi sa potražnjom za spremanjem energije rastuće industrije obnovljivih izvora energije.

Vodik kao plin ima najveću mogućnost specifičnog spremanja energije od svih poznatih goriva sa mogučnošću spremanja do 120 MJ/kg. Vodik kao medij može pohraniti energiju kroz dulji vremenski period bez značajnih gubitaka.

Još jedna prednost sustava pohrane pomoću vodika je da isti nije preglomazan, pa tako 2 MW vodikov elektrolizni sustav stane u veličinu brodskog kontejnera, te se lagano može postaviti pokraj vjetroelektrane ili trafostanice. U Njemačkoj je već krenuo ubrzani razvoj te tehnologije, te već postoje mali sustavi manji od 1 MW koji spremaju višak električne energije iz vjetroelektrana u vodik.

Veliki PEM sustavi su tokom zadnjih pet godina zabilježili pad cijene od 40%, a glavni problem trenutno su skupi materijali koji spadaju u grupu metala povezanih s platinom. No razvijaju se metodologije za korištenje manje skupih metala uz jednake performanse sustava. Time je u zadnjih nekoliko godina količina skupih metala smanjena za čak 50%.

Vodik koji se dobiva elektrolizom se može lagano spremati uz pomoć današnjih tehnologija kao plin pod visokim pritiskom ili kao tekućina pri jako niskim temperaturama ili apsorbiran ili kemijski povezan u hidride. Manje količine vodika se mogu spremati u nadzemnim tankovima ili bocama pod tlakom do 900 bara. Za veće količine se mogu koristiti podzemne cijevi ili čak spilje.

S obzirom na svoju svestranost, spremljeni vodik može biti postavljen u središte novog razvoja infrastrukture obnovljivih izvora energije. On se može koristiti i za balansiranje elektroenergetskog sustava, ali i biti gorivo za električna vozila.

Izvor: www.renewableenergyworld.com