Energetska neovisnost i korištenje obnovljivih izvora energije su danas jedni od glavnih ciljeva gotovo svih zemalja EU, pa i šire. Svjetske zalihe nafte, ugljena i plina su ograničene i nejednako geografski raspodijeljene, a zbog političkih i raznih ekonomskih razloga njihovo ekspolatiranje i korištenje sve skuplje, a dobava sve nesigurnija. S druge strane obnovljivi izvori energije nude sigurnu, uvijek dostupnu dobavu energije, koja je i geografski dobro raspodijeljena, te sukladno tome mnoge zemlje ozbiljno rade na svojim planovima stvaranja energetske neovisnosti, tj. korištenja vlastitih i uvijek dostupnih održivih izvora energije za opskrbu svojih građana. Danska se tako obvezala do 2050. godine steći potpunu energetsku neovisnost korištenjem isključivo domaćih obnovljivih izvora energije, a u istom smjeru se kreću i Njemačka, te neke druge zemlje.

Web stranice Obnovljivi.com i Vjetroelektrane.com također snažno potiču i zastupaju ideju energetske neovisnost, te smo slijedom toga podržali i inicijativu EREC-a, Greenpeace-a i još nekih europskih udruženja povezanih s obnovljivim izvorima i zaštitom okoliša za 100% obnovljivu EU. Sada ćemo kroz cijelu seriju članaka prezentirati tehničke, društvene i ekonomske pretpostavke ostvarivanja tog cilja na više razina. Bit će prezentirani otoci koji su cilj energetske neovisnosti postigli ili su mu blizu, te će se objasniti primjene istoga modela i na hrvatskim otocima. Nakon toga će biti prezentirana detaljna razrada ideje energetske neovinosti za pojedine regije, države, a na kraju i za cijelu Hrvatsku. Cilj je pokazati da je to tehnički moguće, ali i ekonomski i društveno opravdano. Prilikom pisanja članaka cijelo vrijeme ćemo se snažno oslanjati na istraživanja i znanstvene radove čija je zajednička poveznica da je na njima radio dr.sc. Goran Krajačić sa FSB-a u Zagrebu, koji nam je ovom prilikom i vanjski suradnik prilikom objave članaka.

Otoke najčešće karakteriziraju male izolirane zajednice, slaba transportna i loša elektroenergetska povezanost s kopnom, što značajno povećava troškove života. Jedan od načina na koji je moguće riješiti većinu navedenih problema je poboljšanje energetske učinkovitosti, razvoj mreže obnovljivih izvora energije i razvoj energetski neovisnog otoka.

Jedan od osnovnih i najjednostavnijih koraka svakako je rješavanje problema nedostatka energetske učinkovitosti, što je vrlo lako moguće postići upotrebom učinkovitijih elektroenergetskih uređaja, uvođenjem učinkovitijeg sustava javne rasvjete ili prelaskom s električnih bojlera na sunčeve toplinske kolektore za pripremu potrošne tople vode.

Gledajući dugororčno, razvoj obnovljivih izvora energije na otocima i razvoj kvalitetne elektroenergetske mreže, odnosno razvoj energetski neovisnog otoka, idealno je rješenje za problematiku života na otocima.

Samsø

Danski otok Samsø, čija površina iznosi 114,26 km², te ima nešto više od 4.000 stanovnika, prvi je energetski neovisan otok koji je u samo osam godina u potpunosti počeo upotrebljavati obnovljive izvore energije. Ovaj projekt preobrazbe započeo je 1998. godine, a danas se sve potrebe stanovnika zadovoljavaju pomoću 11 vjetroagregata nominalne snage 1 MW koji se nalaze na otoku i pomoću 4 termoelektrane na biomasu koje zadovoljavaju 70% potreba za toplom vodom i grijanjem, a od kojih se na jednoj nalazi i fotonaponski sustav. Sve to smanjilo je otočke emisije stakleničkih plinova za oko 140%, a uz to se višak proizvedene energije (oko 10%) predaje u elektroenergetsku mrežu i koristi na kopnu.

U osam godina prilagodbe, Europska unija, razne agrencije i fondovi uložili su oko 67,1 milijun eura, dok je Samsø uložio oko 17 milijuna eura u izgradnju pet od deset vjetroagregata na moru. Dodatna tri vjetroagregata financirana su od strane privatnih ulagača, kao što su poljoprivrednici, a dva vjetroagregata financirana su od strane otočkih dioničara. Za 11 vjetroagregata na kopnu izdvojeno je 8,9 milijuna eura, od čega je 9 vjetroagregata u vlasništvu poljoprivrednika. Na sličan način financirane su i toplinske elektrane, pa su dvije elektrane u vlasništvu danske energetske kompanije NRGi, jedna je u privatnom vlasništvu, a jedna je u vlasništvu otočkih dioničara. Iako u početnoj fazi izgradnje nije bilo zamišljeno podijeljeno vlasništvo, takva odluka pokazala se vrlo praktičnom, te je otvorila dodatne mogućnosti za ulaganja u nove projekte.

Najveći problem prilagodbe bio je sektor transporta, koji, zbog još nerazvijene tehnologije, nije u potpunosti mogao zadovoljiti prelazak na upotrebu energije iz obnovljivih izvora energije. Kako bi se nadoknadila razlika za upotrebu fosilnih goriva u transportu, otok je odlučio dodatno postaviti 10 vjetroagregata na moru, koji godišnje proizvedu, i otpreme na kopno, oko 28.000 MWh električne energije, što je više energije nego što se na otoku iskoristi u transportu, uključujući i trajekte koji otok povezuju s kopnom. Kako bi se do kraja riješio ovaj problem, u sklopu centra Samsoe Energy Academy, dodatno se radi na razvoju biogoriva, bioplina i prešanog ulja, a postoje i planovi za daljnji razvoj električnih vozila.

Samsoe Energy Academy otvoren je 2007. godine, te služi kao demonstracijski centar, kongresni centar i centar za razvoj tehnologija. Kroz organizirane izložbe i radionice centar godišnje posjeti oko 4.000 političara, novinara i studenata diljem svijeta.