Aktualno
Autor Leo Jerki? | ||||
Srijeda, 08 Svibanj 2013 18:58 | ||||
Obnovljivi izvori energije su u Sjedinjenim Ameri?kim Državama i Europi imali veliki rast zadnjih godina, ali politi?ka nesigurnost i ograni?eni budžeti su usporili razvoj istih. U isto vrijeme mnoge države u razvoju su krenule u politiku za razvoj investicija u tom sektoru. 2010. godine su po prvi puta investicije u obnovljive izvore energije u zemljama u razvoju nadmašile investicije u razvijenim zemljama (72 milijarde dolara naspram 70 milijardi dolara). Perspektiva Europe i SAD-a U Sjedinjenim Ameri?kim Državama je do rasta obnovljivih ponajviše došlo zbog razli?itih programa za poticaje koji polako isti?u. Nada u nacionalni program za obnovljive polako kopni zbog ekonomskih problema, te se sveukupno o?ekuje usporavanje obnovljivih u toj državi. S druge strane i Europa ima problema ponajviše zbog krize zbog koje su mnogi budžeti smanjeni te su stoga i mnogi poticaji smanjeni. I u Europi se stoga o?ekuje smanjenje investicija, pogotovo u eurozoni. Nadolaze?a tržišta Zbog nesigurnosti na tržištu Europe i SAD-a sve više se investira u nova tržišta koja razvijaju obnovljive kako bi smanjila ovisnost o nafti, promovirale svoje prirodne resurse, otvorile poslove, ispunile obveze iz Kyoto protokola ili pokrile pove?anu potrebu za elektri?nom energijom. Neovisno o motivaciji postoje velika ulaganja u Indiji, Turskoj, Maroku, Brazilu i JAR-u izme?u ostalih. Glavni pokreta? investicija i u tim državama je sigurnost poticaja, te sva ta tržišta rade na energetskom planu za obnovljive izvore energije kojima bi se postigao stabilni okvir za razvijanje obnovljivih. U regiji MENA, Turska je postavila cilj od 30% OIE do 2023., sa poticajima za vjetar, geotermalnu energiju, biomasu i bioplin, te solar. Izrael je postavio cilj od 10% do 2020., te feed-in-tarifu za vjetroelektrane do 50 MW i za solarne elektrane. Saudijska Arabija investira u istraživanje, razvoj i infrastrukturu te priprema feed-in-tarifu i program za dvadesetogodišnji otkup elektri?ne energije. Jordan pak ima cilj od 10% do 2020., te je razvio program tendera koji daju financijsku potporu za kvalificirane projekte. Ujedinjeni Arapski Emirati imaju cilj od 7%, ali je ujedno odre?ena prakti?ki najve?a investiciju u cijeloj regiji kroz državnu elektroprivredu Masdar, kojoj je za cilj od UAE-a napraviti globalnog predvodnika u OIE. Masdar razvija Masdar City - uglji?no neutralni grad koji ?e koristiti ve?u koli?inu obnovljivih izvora energije. Osim toga Masdar razvija i veliku solarnu elektranu Shams 1, te ulaže u ve?i broj projekata unutar i izvan države. Azijske države tako?er pove?avaju investicije. U Filipinima koji planiraju imati 15.300 MW do 2030. je nedavno usvojen Državni program za obnovljive izvore energije kojime se postavljaju specifi?ni ciljevi za obnovljive izvore energije, te se njima predvi?aju investicije od 27,6 milijardi dolara do 2030. Tajland je pak postavio cilj od 20% do 2020. Podrška od strane vlade je u velikim investicijama koje ?e se postupno smanjivati do 2022., a osnovali su i kvazi-državni investicijski fond u tu svrhu. S druge strane Indonezija se pomalo otvara stranim investicijima kako bi se više iskoristio veliki geotermalni potencijal unutar njihove vulkanske regije. U Latinskoj Americi je Argentina uvela ?itavu seriju poticaja za obnovljive. Njihov Program za proizvodnju iz obnovljivih izvora energije je postavio cilj od 8% do 2016., a podrška mu je program tendera od strane državne elektroprivrede ENARSA kojime se daje 1.000 MW ugovora o otkupu elektri?ne energije za obnovljive izvore energije. Osim toga je osnovan i fond kojim ?e se poticati obnovljivi izvori energije. Brazil o?ekuje pove?anje potrošnje elektri?ne energije na razini države za 52% do 2019., a prema njihovom planu se iza 2014. godine više ne?e graditi elektrane na fosilna goriva, nego elektrane na biomasu i vjetroelektrane. Brazil ima i specifi?ne ciljeve do 2019. koji uklju?uju 116 GW hidroelektrana, 7 GW malih hidroelektrana, 8,5 GW biomasa i 6 GW vjetroelektrana. Brazil ima aukcije za ugovore o otkupu elektri?ne energije za biomasu, isto je uvedeno i za energiju vjetra. U Africi je Kenija prije tri godine uvela feed-in-tarifu za sve obnovljive izvore energije. Južnoafri?ka Republika je postavila ciljeve za 2030. godinu prema pojedina?nim tehnologijama, i to za vjetar od 10,3%, za hidroelektrane 12,7%, za fotonaponski solar 9,4%, te 1,3% za koncentrirane solarne elektrane. Uz to su uveli i feed-in-tarife 2009. godine. Uganda je prošle godine uvela dvadesetogodišnju feed-in-tarifu prema pojedina?nim tehnologijama. Politika i stabinost nadolaze?ih tržišta Ovi primjeri razvoja politike i poticaja za obnovljive izvore energije u nadolaze?im tržištima pove?avaju konkurentnost i širinu obnovljivih izvora. Ipak, iako situacija izgleda dobro za potencijalne investitore oni moraju biti uvjereni da se dodatni rizici zbog ulaganja mogu efektivno ublažiti i da predvi?eni povrat financijskih sredstava može opravdati pove?ani rizik. Dinami?ke promjene koje su se dogodile na politi?koj karti Bliskog istoka prije dvije godine se moraju dobro razumjeti jer zbog politi?kih promjena brzo može do?i do zaustavljanja poticaja za obnovljive, te nacionalizacije projekata ili njihovo gašenje. Stabilnost poticaja tako?er mora biti provjerena. Da li ?e promjena vladaju?ih utjecati na energetsku politiku? Investitori mogu biti zagrijani za jednu shemu poticaja, ali bi se ona mogla brzo promijeniti dolaskom nove politi?ke opcije na vlast. Naravno, ovaj rizik ne postoji samo kod država u razvoju pošto se sli?ne stvari doga?aju i u Europi. Ipak investitori bi to mogli smatrati ve?im rizikom ako ne poznaju stanje u državi. To se može umanjiti kupovinom osiguranja za politi?ke rizike. Još jedan rizik za države u razvoju je kvaliteta ugovornog otkupljiva?a elektri?ne energije. Projekti obnovljivih izvora energije naj?eš?e ve?inu svojih prihoda ostvaruju kroz dugoro?ni otkup elektri?ne energije. To je problem jer u nadolaze?im tržištima gdje ?ak i državne elektroprivrede nisu nužno kredibilne. Investitori žele adekvatno jamstvo da otkupljiva? elektri?ne energije može platiti elektri?nu energiju tokom trajanja ugovora. ?ak i sa tim jamstvima postoji rizik da ?e elektroprivreda u budu?nosti odustati od kupovine elektri?ne energije iz obnovljivih izvora energije, pogotovo ako je u pitanju inozemna tvrtka. Strani investitori se žele zaštititi od toga. Investitori isto moraju biti sigurni da njihovi projekti mogu dobiti troškovno isplativ pristup na elektroenergetsku mrežu. Dok razvijene zemlje imaju regulatorni okvir za troškove prijenosne mreže, to nije uvijek slu?aj kod zemalja u razvoju. Pošto taj proces dobivanja dozvola za spoj na prijenosnu mrežu naj?eš?e dugo traje, te postoje i rizici oko dobivanja zemlje za isto investitori bi od po?etka trebali znati troškove za iste. Investitori moraju paziti na op?eniti rizik poslovanja u zemljama u razvoju. Mogu postojati barijere za investicije uklju?uju?i zakone koji sprje?avaju strane investicije ili koje spre?avaju vlasništvo nad proizvodnjom elektri?ne energije ili sli?no. Potrebno je dobro poznavanje regulatornog okvira država prije nego se u nju krene ulagati. Investitori moraju paziti i na inozemni dug države koji je postao važan faktor nakon dužni?ke krize u razvijenim zemljama i zbog kojeg mogu propasti investicije. Unato? svim tim rizicima neke nadolaze?e ekonomije i projekti su ve? pokazali da mogu privu?i privatne investicije. Naprimjer, projekt Shams I CSP solarne elektrane koji se nalazi u UAE je nedavno dobio financiranje za prvu fazu od 100 MW. Vrijednost projekta je 600 milijuna dolara, a financiranje je dobio od 10 privatnih banaka. Fintech Energy je pak investirao u Emgasud koji je dobio nekoliko ugovora od Argentinske vlade. Emgasud je nedavno dobio financiranje za 5 MW solarnu elektranu, a prošle godine i za vjetroelektranu snage 80 MW koja je koštala 157 milijuna dolara. Zbog pove?anog rizika mnogi projekta ?e dobiti podršku od multilateralnih banaka i javnih financijskih institucija kao što su Azijska banka za razvoj i Svjetska banka. Ove institucije ?esto daju potporu kako bi projekt dobio financiranje. Brazilska ekonomska banka za razvoj je dala veliki dio financiranja za projekte obnovljive izvore energije u Brazilu, dok je Vijetnamska banka za razvoj osigurala 1 milijardu dolara od Export-Import Banke u SAD-u za ?etiri projekta koji koriste GE-ove vjetroagregate. U Tajlandu je nedavno u pogon ušao projekt Changwat Lop Buri snage 73 MW koji je dobio financiranje u iznosu od 70 milijuna dolara od Azijske banke za razvoj. Nordex je nedavno potpisao isporuku 250 MW vjetroagregata u Pakistan, a financijsku garanciju za taj projekt daje vlada Pakistana. Dok nadolaze?a tržišta predstavljaju novi rizike i izazove za developere i investitore sa Zapada oni tako?er nude velike prilike. Sa poticajima i politikom u korist obnovljivih izvora energije te novcima koji polako stižu, uz pove?anu nesigurnost u pojedinim Zapadnim tržištima, sada bi mogla biti idealna prilika za investitore i developere da se pozicioniraju na ovim novim tržištima. Izvor: www.renewableenergyworld.com
|
Zadnje vijesti
za vaš zahtjev za kredit, hvala na slušanju