Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Tarifni sustav za obnovljive izvore energije i kogeneraciju za 2014. godinu E-mail
Autor Edo Jerki?   
Petak, 08 Studeni 2013 21:50

Zadnjeg dana mjeseca listopada, kako je to prošlim tarifnim sustavom i predvi?eno, Vlada je na svojoj sjednici usvojila i novi prijedlog Tarifnog sustava za proizvodnju elektri?ne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije koji ?e stupiti na snagu od 1.1.2014. godine. Tarifni sustav smo ve? dijelom komentirali u ?lanku koji se prije svega odnosi na nacionalni akcijski plan (NAP) za obnovljive izvore energije. U kona?noj verziji jedina bitna promjena je redefiniranje pojma PPC (prosje?na proizvodna cijena) u RC (referentna cijena), ali bez ikakvog stvarnog efekta.

Iako tarifni sustav zapravo i nije neko iznena?enje, te se samo nadovezuje na NAP u smislu razvojnog smjera i kvalitete napisanoga, ipak vrijedi primijetiti ve?i broj apsolutno nelogi?nih, a posebno indikativnih to?aka.

Prva stvar koja "bode o?i" je famozni PPC (prosje?na proizvodna cijena), tj. po novom RC (referentna cijena). Naime po?evši od ?lanka 1, stavka 16, pa još nekoliko puta kroz dokument, RC se jasno definira izme?u ostaloga i kao poticajna cijena. RC po samoj svojoj definiciji to nije! U cijeni od 0,53kn/kWh nema niti jedne lipe poticaja. Prema tome nazivati to poticajnom cijenom je u najmanju ruku neodgovorno. Posebno zna li se pozadina hrvatskog elektroenergetskog sustava i proizvodnih postrojenja temeljem kojih se tržišna cijena odre?uje. Ovakvo definiranje se tako?er nadovezuje na uredbu o naknadi za obnovljive izvore energije i kogeneraciju koju smo komentirali kada i NAP.

Me?utim, osim definiranja RC, postoji i niz drugih nelogi?nosti unutar tarifnog sustava, koje su potpuno u suprotnosti sa stanjem na tržištu i trendovima koji se dešavaju na istome.

Prva u nizu tih nelogi?nosti se nalazi u ?lanku 4., stavak 3. gdje se navodi da se oprema koja se ugra?uje u bilo koje postrojenje na obnovljive izvore energije mora proizvesti, odnosno tvrtka koja ugra?uje opremu mora imati svojeg registriranog predstavnika u RH koji izdaje jamstva za vrijeme trajanja elektrane. Prvo, RH je dio jedinstvenog tržišta EU i ova odredba je sama po sebi nelogi?na. Drugo, neke se stvari ne mogu jam?iti na 14 ili 25 godina, te je samim time ovaj ?lanak besmislen, i na razini jedinstvenog tržišta EU upitan u svojoj održivosti.

Jedan od nagovještaja napretka tarifnog sustava se može prona?i u ?lanku 6., stavku 1., gdje se navodi da je ODS (operator distribucijskog sustava) dužan osigurati uvjete za priklju?enje proizvodnih postrojenja sa potrošnjom na mjestu proizvodnje na elektroenergetsku mrežu. Ovaj ?lanak odnosi se na postrojenja integriranih fotonaponskih sustava do ukupne snage 300kW. Me?utim u stavku 2 istoga ?lanka se tako?er navodi i da se PEES mora ograni?iti na iznos priklju?ne snage koju proizvo?a? ima kao kupac elektri?ne energije. A u stavku 3 se definira na?in isplate poticaja za takva postrojenja, na na?in da se definirana poticajna cijena ispla?uje isklju?ivo za vlastito potrošenu energiju, dok se razlika prema mreži ispla?uje prema RC. Postavlja se pitanje - zašto je potrebno ograni?avati priklju?nu snagu ukoliko se proizvedena elektri?na energija koja je ve?a od potrošnje ionako ne poti?e, nego pla?a po RC? Drugim rije?ima, u mrežu se od viška proizvedene elektri?ne energije dobiva ?ista energija, potpuno u skladu sa ostvarivanjem ciljeva EU, i to po tržišnoj cijeni! Teško je objašnjiva potreba i logika ovakve definicije ograni?avanja priklju?ka.

Dodatno bi se dalo raspraviti i o održivosti, tj. isplativost ovakvog sustava "poticanja" za realne projekte. Vrijeme ?e pokazati da li ?e ovakvi tržišni uvjeti uop?e omogu?iti izgradnju daljnjih fotonaponskih sustava. Istina je da sli?an, iako zna?ajno jednostavniji sustav dobro funkcionira u Njema?koj - samo razlika u razvijenosti tržišta i cijeni sustava u Hrvatskoj i Njema?koj je i više nego zna?ajna. Prve procjene kažu da ?e se isplativost fotonaponskih sustava na krovovima u Dalmaciji na ovaj na?in mjeriti u 10 i više godina. I to bi bilo u redu da imamo tržište sa visoko razvijenim stupnjem financijskih usluga i razvijene razine svijesti u kojoj se ovakve investicije ne gledaju samo kroz povrat sredstava. A da i ne pri?amo o stabilnosti zakonodavnog okvira. Me?utim, ništa od toga nemamo, te ?e biti veliko iznena?enje ukoliko tržište pozitivno reagira na ovakve promjene.

Ali to nije sve. Naime, ?lanak 12., stavak 5. donosi i kvote za sun?ane elektrane. 7 MW za integrirane sustave, od ?ega 2 MW isklju?ivo za objekte u vlasništvu lokalne uprave. I 5 MW za neintegrirane sustave, ?ija je otkupna cijena postavljena na RC, tj. ne poti?u se. Koja se logika krije iza ograni?avanja tržišta kvotama u trenutku kada poticaj ne postoji? U trenutku kada se zna da u Hrvatskoj postoji proizvodnja opreme za takve elektrane, i kada se zna da uvozimo velike koli?ine elektri?ne energije? Ako se i prona?e investitor voljan investirati u sun?anu elektranu na tlu po RC, takvima bi trebalo na sve na?ine to i omogu?iti. Radi poboljšanja energetske bilance, udjela obnovljivih i utjecaja na lokalnu ekonomiju.

Jedan od interesantnijih apsurda koji ovakav model u ovoj verziji tarifnog sustava donosi, a koji samo pokazuje nepromišljenost u izradi istoga, je taj da se one koji se ipak odlu?e postaviti fotonaponski sustav zapravo poti?e na što ve?u potrošnju elektri?ne energije! Uslijed definicije poticaja i razlike u otkupnoj cijeni i cijeni elektri?ne energije za ku?anstva. To je pak sasvim u suprotnosti sa NAP-om i težnjama prema energetskoj u?inkovitosti.

Sli?no se odnosi na vjetroelektrane. S obzirom da prema novom tarifnom sustavu nisu uop?e poticane, koliko je opravdano izbaciti ih iz energetskog miksa budu?nosti? Jer investitori koji bi pristali ?ak i na ovakve uvjete za izgradnju svojih postrojenja bi donijeli velike koristi lokalnoj ekonomiji, postizanju ciljeva EU, poboljšanju energetske bilance, a sve to pod tržišnim uvjetima prodaje elektri?ne energije!

Da ne zanemarimo ni ostale izvore energije, promjene se mogu uo?iti i u poticanju malih hidroelektrana, biomase i bioplina i geotermalne energije.

Tako po novom prijedlogu kod malih hidroelektrana protok više nije faktor odre?ivanja otkupne cijene, ve? je isklju?ivo bitna instalirana snaga. S obzirom na cijenu, male hidroelektrane sada imaju znatno ve?u šansu postati izvodive, me?utim još uvijek ostaje veliki upitnik u smislu zaštite okoliša i brzine implementacije takvih projekata.

Geotermalne elektrane su u ovoj verziji tarifnog sustava ostale na istoj razini kao i prije.

Elektrane na biomasu i bioplin, sukladno najavama u NAP-u, su dobile nešto ve?u otkupnu cijenu za postrojenja snage do 5 MW, ?ime se izravno poti?e distribuirana proizvodnja, što je pohvalno. Me?utim i jedne i druge su dobile i jedan pomalo neobi?an i neo?ekivan poticaj u smislu zadovoljavanja u?inkovitosti. Dok je u prijašnjim verzijama tarifnog sustava uvjet za ostvarivanje poticajne cijene za takva postrojenja bila u?inkovitost od 50% u korištenju primarne energije za dobivanje korisne elektri?ne energije i toplinske energije, temeljem novog tarifnog sustava takvog ograni?enja više nema. Umjesto toga uvodi se korekcijski faktor na u?inkovitost na na?in da isti iznosi 1 za u?inkovitost izme?u 45% i 50%, 0,9 za manje od 45% u?inkovitosti, te 1,2 za u?inkovitost ve?u od 50%.

?injenica je da legislativa EU i ve?ine zemalja EU ide u smjeru uvjetovanja što ve?ih razina u?inkovitosti prilikom korištenja postrojenja na biomasu i bioplin, ne bi li se iskoristila i toplinska energija, te time ostvarila dodatna korist u energetskom i ekonomskom smislu. Hrvatska je u tome smislu odlu?ila u?initi korak unazad. Takva odluka ne pogoduje efikasnom iskorištavanju doti?nih izvora energije, kao ni dodatnom lokalnom razvoju koji bi nužno morao uslijediti ukoliko se mora iskoristiti toplinska energija. U principu, ovakva mjera je alibi mjera uslijed nesposobnosti da se u zadnjih deset godina napravi ijedan ozbiljan korak za uvo?enje toplinskih mreža i poticanje poljoprivrede kroz cijelogodišnje razdoblje izgradnjom staklenika. Tek tada projekti biomase i bioplina dobivaju pravi puni smisao i ostvaruju velike koristi za regionalni razvoj. Na ovaj na?in gospodarska prednost takvih postrojenja se smanjuje. Tako da, iako se s jedne strane omogu?uje izgradnja ve?eg broja projekata na biomasu i bioplin, što je pozitivno, istovremeno se poti?e manje u?inkovito korištenje primarne energije  - a sve kao alibi za vlastitu nesposobnost objedinjavanja šire smislene cjeline takvih projekata.

Tarifni sustav je tako samo nastavak loše definiranog NAP-a koji ?e utjecati na usporavanje razvoja pojedinih, ako ne i svih sektora obnovljivih izvora energije u sljede?oj godini. Drugu godinu za redom tarifni sustav donosi veliki zaokret na tržištu, te ?e zna?ajno utjecati na projekte u visokim, ali i ranim fazama razvoja. Hrvatsko tržište obnovljivih izvora energije time nastavlja biti rulet za investitore, a na štetu doma?ih poduzetnika, industrije i gra?ana.

Tags:     Tarifni sustav      obnovljivi izvori energije      kogeneracija      MINGO      referentna cijena
Vezane vijesti
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska rijeÄŤ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Obnovljivi izvori energije za po?etnike

OIE u regiji

Nove tehnologije

Nova energetika

Želite li više koristiti obnovljive izvore energije?