Međunarodno udruženje za hidroelektrane (IHA), neprofitna organizacija za promociju hidroelektrana, je objavila podatke za svjetske investicije u hidroelektrane za 2012. godinu.

Svjetski pregled

Prema procjenama IHA-e tokom prošle godine je instalirano 27-30 GW hidroelektrana i 2-3 GW reverzibilnih hidroelektrana. Do ovog razvoja je ponajviše došlo zbog poticaja za obnovljive izvore energije, te regionalnih shema za razmjenu emisija ugljičnog-dioksida, kao recimo u Australiji i Kini. Prošla godina je bila i godina hidroloških ekstrema sa rekordnim proizvodnjama na velikim projektima kao što su Itaipu u Brazilu, ali i velikih suša na pojedinim lokacijama.

Zabilježeni su i slijedeći trendovi:

1.)    Hidroelektrane sudjeluju u regionalnoj suradnji i povezivanjima – povećana potražnja za sigurnošću opskrbe električnom energijom i vodom potiče razvoj na regionalnoj osnovi. Sve više se surađuje izvan državnih granica na menadžmentu vode i razvoju elektroenergetskih sustava. Ovo se dodatno potiče razvojem prekograničnih prijenosnih mreža za sigurnost opskrbe pojedinih država.

2.)    Novi igrači investiraju u hidroelektrane – sve više različitih investitora investiraju u nove regije, recimo Južna Koreja investira u Nepal, Pakistan i Filipine, a Kina i Indija investiraju u Afriku. Ovime se razvijaju regije koje nisu imale puno opcija za razvoj infrastrukture. Privatne investicije omogućuju gradnju manjih projekata u kraćem vremenskom roku. Primjer toga je puštanje u pogon projekta hidroelektrane Djibloho u Ekvatorijalnoj Gvineji snage 120 MW. Projekt je izgrađen u četiri godine i pokriva 90%  potreba za električnom energijom te države. Za daljnje poticanje stranih investicija planirani projekti moraju imati sigurne lokalne korisnike kako bi se smanjio rizik prodaje električne energije. Privatne investicije ipak predstavljaju i izazov za regionalni strateški razvoj jer treba implementirati socijalnu politiku i okolišnu politiku koja podržava razvoj infrastrukture.

3.)    Novi razvoj hidro tehnologija – razvoj hidro tehnologija je dodatno potaknuo istraživanja i poboljšanja u tom sektoru. To se posebno odnosi na implementaciju tehnologija na plimu i oseku, revezibilnih hidroelektrana i infrastrukture koja je povoljna za ribe. IHA procjenjuje da je na razini svijeta trenutačno instalirano 516 MW elektrana koje koriste oceanske tehnologije i plimu i oseku. Projekata u razvoju ima barem 3 GW pri čemu ih je još više u dugoročnom razvoju. Isplativost ovakvih projekata se još istražuje, te se radi na poboljšanju tehnologije. Prošle godine je završen najveći svjetski projekt na plimu i oseku 254 MW elektrana Sihwa u Južnoj Koreji, te je nakon 45 godina rada obnovljen projekt La Rance u Francuskoj snage 240 MW. Puno se investira i u reverzibilnu tehnologiju i to posebno u varijabilne pumpe, a sama tehnologija se razvija jer se očekuje da će služiti kao back up za obnovljive izvore energije kao što su vjetroelektrane i sunčane elektrane. Američki Institut za istraživanje električne energije (EPRI) pak istražuje turbine za hidroelektrane koje se prijateljske za ribe, odnosno turbine koje minimalno ozljeđuju ribe koje prolaze kroz njih. To nije jedino takvo istraživanje u svijetu.

Pregled hidro energije po regijama:

Sjeverna i srednja Amerika

Sjeverna i srednja Amerika još uvijek imaju nerazvijeni potencijal hidroelektrana kao i potrebu za modernizacijom starih postrojenja. Osim toga se mora investirati i u prijenosnu mrežu, odnosno njenu infrastrukturu.

U prošloj godini je instalirano oko 2 GW hidroelektrana pri čemu je instalirano oko 0,8 GW u Meksiku, 0,7 GW u Kanadi, 0,3 GW u Panami i 0,2 GW u Sjedinjenim Američkim Državama.

Kanada je treći najveći svjetski proizvođač električne energije iz hidroelektrana sa nekih 75 GW instalirane snage, a prošle godine su u pogon ušle hidroelektrane: Wuskwatim snage 200 MW, unapređenje hidroelektrane Shipshaw snage 225 MW i projekt Eastmain-1 snage 768 MW. U pripremi odnosno gradnji su projekti Muskrat Falls snage 825 MW, Romaine-2 snage 640 MW, Keeyask 695 MW, Mica-5&6 snage 500 MW i Romaine-1 snage 270 MW. Svi ovi projekti će biti dovršeni između 2013. i 2017. Osim toga se snaga povećava unaprijeđenjem postojećih projekata kao što se recimo radi na projektu Lower Mattagarni čija će se snaga povećati za 440 MW bez gradnje nove brane.

U srednjoj Americi se razvija projekt La Yesca snage 750 MW u Meksiku i projekt Reventazion u Costa Rici snage 305,5 MW. Costa Rica je krenula u razvoj još pet projekata, Dominikanska Republika radi na rehabilitaciji dva projekta, a Panama planira čak 30 novih hidroelektrana ukupne snage 720 MW. Osim toga Costa Rica, Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva i Panama rade na interkonekciji kroz jednosmjerni 230 kV prijenosni dalekovod sa 15 transformatorskih stanica. Veći dio je već izgrađen, a još se manji dio gradi.

U Sjedinjenim Američkim Državama se od poečtka ove godine promiče rast mini hidroelektrana i protočnih hidroelektrana kroz jednostavnije ishođenje dozvola. Također je produžen PTC poticaj za obnovljive izvore energije, a 29 saveznih država ima RPS (standardni portfelj za obnovljive izvore energije) kojim se regulira koliko električne energije mora biti proizvedeno iz obnovljivih izvora energije, te uvesti poticaje za iste. Glavni izazov za najveće operatere hidroelektrana je starost postrojenja pri čemu je za US Army Corps of Engineers prosječna starost postrojenja 47 godina, dok je od US Buareau of Reclamation starost postrojenja 51 godina. Oni moraju prodavati električnu energiju po garantiranoj niskoj cijeni, te je stoga teško financirati nadogradnju projekata. Prošle godine su u SAD-u obnovljene slijedeće hidroelektrane: 518 MW Garrison, 199 MW Folsom Dam, 428 MW Hungry Horse, 402 MW Dworshak, 1.077 MW Bonneville, 2.078 MW Hoover Dam, 980 MWQ McNary, 2.45 MW Chief Joseph i 810 MW Lower Granite. Zabrinutost zbog utjecaja na okoliš, ponajprije za nemogućnosti migracije riba je dovela do uklanjanja nekih brana u SAD-u. Ukupno se razmatra uklanjanje 3 GW hidroelektrana čija je godišnja proizvodnja 7.800 GWh.