REN21 je objavio izvještaj Obnovljivi izvori energije - 2014 Svjetski izvještaj o stanju (Renewables 2014 Global Status Report - GSR) čije ćemo najzanimljivije dijelove ukratko prenijeti u desetak članaka tokom idućih par mjeseci.

U ovom posljednjem članku ćemo u najkraćim mogućim crtama prenijeti poglavlje o stanju političkog okruženja za obnovljive izvore energije bez ulaska u bilo kakve detalje. Distribuirani OIE u zemljama u razvoju kao poglavlje uopće nećemo obrađivati, a za kraj ćemo prenijeti najvažnije crte praćenja globalne energetske tranzicije. Ukoliko želite više detalja pročitajte originalni članak na engleskom jeziku.

Političko okruženje

Obnovljivi izvori energije su predmet poticajnih interesa za veliki broj država na svijetu. Broj država koje promoviraju razvoj i korištenje ovih tehnologija je prošle godine ponovno porastao.

Vladajuće strukture se okreću obnovljivim izvorima energije kako bi ispunili primarni cilj održavanja i proširenja postojećih energetskih servisa, a drugi uključuju socijalne, političke i ekonomske ciljeve uključujući smanjivanje zdravstvenog utjecaja i utjecaja na okoliš korištenjem energije, te povećavanje pristupa energiji i sigurnosti opskrbe.

Do početka ove godine je neka vrsta poticaja postojala u 138 država što je rast u odnosu na 127 zemalja godinu ranije. Od tih 138 država, 95 njih sa poticajima su bile zemlje u razvoju. Prošle godine je fokus bio na reviziji postojećih poticaja pa je tako u mnogim zemljama došlo do retroaktivnih promjena čime se ograničio OIE rast. S druge strane neke države unapređuju poticaje, te ih usklađuju sa tehnološkim razvojem i razvojem domaćih i međunarodnih tržišta.

Ciljevi poticaja

Postoje različiti ciljevi za obnovljive izvore energije pri čemu se većina fokusira na elektroenergetski sektor, ali sve važniji postaju i ciljevi za obnovljivo grijanje i hlađenje, te transport. Većina ciljeva se veže za specifičnu godinu iako ima slučajeva da se cilja  na više godina.

Prošle godine je 12 država imalo ciljeve baš za tu godinu pri čemu je Alžir postigao svoj cilj od 10 MW vjetroelektrana, Kina je postigla cilj od 49 GW OIE do 2013. godine, dok ih neke nisu dostigle kao što je recimo bio Indijski od 4.325 MW novih OIE, a Tongo i Fiji nisu postigli 100% energije iz OIE. Francuska nije postigla cilj od 1.000 MW solarnih elektrana, a Južna Koreja nije dostigla 100 MW novih vjetroelektrana u 2013. godini.

Neke države su pak predstavile nove ciljeve, pa je tako Azerbejdžan postavio cilj od 9,7% OIE do 2020. godine, Butan je postavio cilj od 20 MW do 2025. godine, Kazahstan je postavio cilj od 3% OIE do 2020. godine, a Kenija je postavila cilj od 5.000 MW OIE do 2016. godine. Rusija je pak postavila cilj od 6 GW OIE do 2020. godine, dok je cilj Katara 2% OIE proizvodnje do 2020. godine.

Isto tako su mnoge zemlje promijenile ili unaprijedile svoje ciljeve pa je tako Kina postavila cilj od 18 GW vjetroelektrana i ukupno 35 GW solarnih elektrana do 2015. godine. Indija je postavila cilj od 55 GW OIE do 2017. godine, Portugal je postavio specifične ciljeve za svaku tehnologiju, Velika Britanija je povećala cilj za priobalne vjetroelektrane na 39 GW do 2030. godine, dok je Njemačka iste smanjila sa 25 GW na 15 GW do 2030. godine. To su samo neki od potencijalnih ciljeva pojedinih država.

Poticaji za električnu energiju

U svijetu se koristi cijeli miks regulatornih politika, fiskalnih poticaja i javnih financijskih mehanizama uključujući feed-in-tarife, RPS-ove (obnovljivi standardni portfelji), smanjivanje poreza, niske zajmove, javne tendere, neto mjerenja - koji promoviraju korištenje obnovljivih izvora energije. U većini slučajeva zemlje koriste različite mehanizme koje smatraju najboljima za svoje slučajeve. Većina akcija je prošle godine bila povezana sa feed-in-tarifama koje su i najrasprostranjenije, te koje se prilično modificiraju. Samo dvije države su uvele feed-in-tarife prošle godine i to Kazahstan i Ekvador. U većini zemalja se smanjuju feed-in-tarife i to ponajviše u Europi.

Što se tiče neto mjerenja pet država ih je uvelo prošle godine te ih sada ukupno koristi 43 države. U Europi ga je uvela Grčka za male solarne sustave i vjetroelektrane, kao i Latvija, a Ukrajina ga je uvela za male solare na krovovima. Honduras ga je uveo za projekte snage do 250 kW, dok su Filipini u praktični rad uveli sustave predstavljene 2008. godine.

Kod država koje koriste tendere ili aukcije je njihov broj skočio na 55 na početku godine sa samo 9 u 2009. godini. Predvodnici su i dalje Brazil, Čile, Ekvador, Peru i Urugvaj, dakle države Latinske Amerike gdje je taj sustav i najrazvijeniji. U Europi je tendere obajvila Francuska za oceansku energiju, Italija za vjetroelektrane i Norveška za vjetroelektrane. I Rusija je objavila prve tendere za OIE projekte.

Osim toga su neke države uvele fiskalne poticaje i javno financiranje kako bi nadvladale barijere u razvoju, dok su pak u Europi neke države uvele dodatne poreze na OIE (Grčka), a Francuska je smanjila porez na solarnu fotonaponsku opremu.

Od prošle godine se sve više pojavljuju i poticaji za spremanje energije, pa je tako Ontario, Kanada uveo 50 MW cilj spremanja energije, Kalifornija je uvela cilj do 200 MW spremanja do 2015. godine, te 1,3 GW do 2020. godine.

Poticaji za grijanje i hlađenje

Globalno gledano, grijanje i hlađenje su odgovorni za skoro pola svjetske potražnje za energijom. Moderna biomasa, direktno korištenje geotermalne energije i solarna toplinska energija zajednički predstavljaju važan dio proizvedene energije, te predstavljaju veliki potencijal za pokrivanje svjetskih rezidencijalnih, komercijalnih i industrijskih potreba za grijanjem i hlađenjem. Kao rezultat toga zemlje i dalje postavljaju ciljeve, poticaje i politiku za promociju tehnologija obnovljivog grijanja i hlađenja. Ipak ovaj sektor jako zaostaje za sektorom proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije.

EU zemlje su postavile specifične ciljeve za obnovljivo grijanje i hlađenje. Osim toga neke zemlje u Africi, Europi i na Bliskom istoku su postavile ciljeve za grijanje vode solarom. Ukupno gledanje ciljevi za grijanje i hlađenje postoje u barem 41 državi na svijetu i barem 19 država ima toplinsku obvezu korištenja OIE na državnom ili regionalnom nivou kojim se promovira korištenje tehnologije obnovljivog grijanja.

Iako se potpora ovom sektoru uglavnom povećava postoje i slučajeve da se ista ukida pa tako u Čileu nisu produžene olakšice za solarne toplinske sustave, a u Indiji su smanjeni poticaji za solarno grijanje vode.

Transportni poticaji

Većina politike povezana sa korištenjem obnovljivih izvora energije u transportnom sektoru se fokusira na potporu poizvodnje i promociju korištenja biogoriva. Tokom prošle godine se nastavilo uvođenje ili revizije takve politike u pojedinim zemljama, a najčešće se koristi miks fiskalnih poticaja i regulative. Uobičajeno se koriste poticaji za proizvodnju biogoriva, porezni poticaji i mandati za smjese. Početkom ove godine  su mandati za smjese sa određenim udjelom biogoriva postojali u 33 zemlje.

Gradski i lokalni poticaji

Tisuće mjesta i gradova imaju aktivne poticaje, planove i ciljeve za korištenje obnovljivih izvora energije. Sve veći broj poticaja se nastavio i prošle godine pošto gradovi i lokalna vlada pokušavaju smanjiti emisije, te potaknuti lokalnu industriju, smanjiti potrebe za energijom kroz energetsku efikasnost, smanjiti stres za elektroenergetsku mrežu, postići sigurnost opskrbe i nezavisnost od državne mreže, te povećati otpornost na klimatske promjene. Lokalne vlade sve više pokušavaju olakšati financiranje OIE projekata, sve više reguliraju te donose odluku o nabavi. Sve veća koordinacija između lokalnih, regionalnih i državnih vlada otvara vrata općinama kako bi se povećalo korištenje obnovljivih izvora energije i stimuliralo ubrzanu transformaciju tržišta.

Akcije lokalnih vlasti često komplementiraju, a u mnogim slučajevima i nadmašuju politiku na razini regije ili cijele države. Tako recimo 36 Indijskih gradova imaju solarne planove, a Danski Kopenhagen ima cilj od 100% OIE u električnom energiji i grijanju i hlađenju do 2035. godine, te 100% OIE u svim sektorima do 2050. godine. Državne vlade često proučavaju unutar nacionalne akcije te onda iskorištavaju uspješne programe za podizanje ideje na državnu razinu.

Ova godina je također bila godina konsolidacija i jače participacije gradova u formalnim međunarodnim klimatskim pregovorima. Prvi "Dani gradova" su održani tokom 19.UNFCCC COP19 konferencije na kojoj su sudjelovali državni ministri i gradonačelnici.

Praćenje globalne energetske tranzicije

Razvoj obnovljivih izvora energije je tokom zadnjeg desetljeća nadvladao sva očekivanja. Svjetska instalirana snaga i proizvodnja iz svih obnovljivih tehnologija se prilično povećala, a poticaji za razvoj su se proširili na sve više zemalja i regija u svijetu.

Tablica 1: Pregled dodanih instalacija tokom 2013. po tehnologijama, te ukupna instalirana proizvodnja na kraju 2013.

REN21 je postala prva međunarodna organizacija koja je počela pratiti razvoj obnovljivih izvora energije nakon svoga osnutka, te uspješno izdaje najiscprniji svjetski pregled stanja obnovljivih svake godine. Danas na godišnjem REN21 izvještaju surađuje više od 500 stručnjaka.

Razvoj početkom 2000-ih je pokazao trend porasta OIE investicija, instalirane snage i integracije u svim sektorima. Ipak većina srednjostrujaških izvještaja nije pretpostavila ubrzani rast obnovljivih koji se dogodio tokom zadnjeg desetljeća. Većina je predviđala instaliranu snagu do 2020. godine na razini one koja je nadmašena već 2010. godine.

Nekoliko faktora je postavilo temelje za ovaj ubrzani rast. Energetska kriza koja je počela 1970-ih, te svaki budući svjetski naftni šok je potvrdio ulogu energije u državnoj i ekonomskoj sigurnosti. Nekoliko država kao što su Njemačka, Danska, Španjolska i SAD su stvorile kritična rana tržišta za obnovljive izvore energije što je potaknulo prvi tehnološki napredak te time postavilo temelje za eksplozivni rast tržišta. Sve veća želja za ublaživanjem klimatskih promjena te adaptacija na njene utjecaje je dodatno utjecala na moment.

Udio OIE u svjetskim sektorima topline, električne energije i transportu konstantno rastu s time da taj rast nije bio toliki zbog sve veće potražnje za energijom i sve više stanovnika pogotovo u zemljama u razvoju i nadolazećim ekonomijama. Unatoč tome tržišta OIE i tehnološki razvoj su bili ubrzani čak i u usporedbi sa drugim tehnologijama u razvoju kao što su mobilni telefoni.

Najveći udio i dalje imaju i hidroelektrane, čija se prednost ispred drugih izvora OIE ipak uvelike smanjila. Što se tiče proizvodnje električne energije prve su hidroelektrane, dok biomasa ima najveći udio u ukupnoj OIE proizvodnji. Tradicionalna biomasa je ostala konstantna ili je pala u zadnjem desetljeću dok moderna biomasa ubrzano raste.

Vjetroelektrana ima osam puta više od početka 2004. godine. Do kraja prošle godine su 24 zemlje imale više od 1.000 MW vjetroelektrana, a prosječni vjetroagregat ima duplo veću snagu nego prije 10 godina, te su troškovi istih također pali zbog čega je energija vjetra postala konkurentna sa novim fosilnim gorivima na mnogim današnjim tržištima.

Solarni fotonapon je najbrže rastuća energetska tehnologija do sada, te je od 2004. godine instalirana snaga narasla čak 53 puta. Zadnjih 10 godna je došlo do spektakulranog pada troškova sustava zbog tehnološkog napretka, bolje efikasnosti i veće industrijske proizvodnje. Troškovi su pali za čak 60% od 2011. do 2012. godine, za što je zaslužna Kina koja dominira u svjetskoj proizvodnji modula i ćelija. U istom periodu je instalirana CSP snaga porasla 10 puta pri čemu se investicije pomalo pomiču sa Španjolske i SAD-a sa ubrzanim razvojem u JAR-u, Bliskom Istoku, Aziji, Sjevernoj Africi i Latinskoj Americi.

Geotermalna energija je također povećala proizvodnju električne i toplinske energije, dok su oceanske tehnologije za proizvodnju električne energije također imale veliki razvoj u zadnjih 10 godina.

Iako je u električnom sektoru došlo do velikog razvoja u zadnjem destljeću obnovljivo grijanje i hlađenje su zaostali. Iako se tokom zadnjeg desetljeća desio veliki rast u korištenju geotermalne, solarne toplinske i biomase za grijanje vode i prostora te hlađenje. No, s obzirom da je udio grijanja i hlađenja u konačnoj potrošnji energije puno veći od onog električne energije razvoj tog sektora je prilično važan.

U transportnom sektoru se korištenje OIE u obliku biogoriva povećalo za 15 puta, dok se korištenje etanola povećalo za četiri puta. Osim toga pojavile su se i inicijative za povezivanje OIE električne energije sa električnim transportom.

Obećavajuća budućnost za OIE

Za razliku od 2004. godine, korištenje OIE tehnologija za proizvodnju električne energije, grijanje i hlađenje i prijevoz se sada koristi u mnogim zemljama na planeti te nedavni trendovi ukazuju na održivi razvoj energetike u svijetu. Prije jednog desetljeća OIE su bili jako zanimljivi onima koji su bili zainteresirani za udaljavanje od konvencionalnih goriva zbog utjecaja na okoliš. Danas su OIE demonstrirali da osim što smanjuju utjecaj na okoliš potiču ekonomski razvoj, stvaraju poslove te pomažu diverzifikaciji prihoda i stimuliraju novi tehnološki razvoj.

Tablica 2: Pregled instalirane snage u sektoru proizvodnje električne energije po proizvodnoj tehnologiji

Udio OIE u svjetskoj proizvodnji električne energije se konstantno povećava dok se udio nuklearnih elektrana smanjuje. Ideja postizanja velikog udjela OIE (bez hidroelektrana) je bila radikalna prije 10 godina, ali je danas prema mnogim stručnjacima održiva. Nekoliko lokalnih, regionalnih i državnih vlada se već obvezalo na 100% OIE u jednom ili više sektora tokom idućih desetljeća.

Unatoč tome postoje mnogi izazovi za OIE sektor. Ogromni poticaji za fosilna goriva i nuklearne elektrane ostaju, te su još uvijek veći od poticaja za obnovljive izvore energije. Mnoge države ulažu sve veće resurse u istraživanje i korištenje nekonvencionalnih fosilnih resusrsa, dok se većina vlada opire internalizaciji vanjskih troškova povezanih sa ekstrakcijom i korištenjem fosilnih goriva.

Novi razvoj i investicije u OIE, kao i napredak energetske efikasnosti se mora nastaviti ako se želi postići ograničavanje rasta svjetske temperature manje od 2 stupnjeva celzijusa. Kako bi se to dogodilo potrebna je stabilna i predvidiva politika odnosno politički okvir. Integrirani politički okvir koji bi uključivao i energetsku efikasnost, te bi dodatno potaknuo svjetsku tranziciju prema OIE.

Posljednje desetljeće je potaknulo tu energetsku tranziciju, ali će biti potreban zajednički održivi napor da se on i ostvari. Sa sve ambicioznijim ciljevima, inovativnom politikom i tehnološkim napretkom OIE mogu i dalje nadmašiti očekivanja te omogućiti čistu energetsku budućnost.

Ostali članci se mogu pročitati na sljedećim linkovima:

REN 21, prvi dio

REN 21, drugi dio

REN 21, treći dio

REN 21, četvti dio

REN 21, peti dio

REN 21, šesti dio