Za ljubitelje energije vjetra najzanimljiviji članak koji je osvanuo na internetu prošlog tjedna bilo je akademsko istraživanje koje tvrdi da bi instaliranje 3,8 milijuna vjetroagregata snage 5 MW moglo proizvoditi dovoljno električne energije da se zadovolje sva potražnja predviđena za 2030. godinu.

Studija, koja je pod nazivom „Omogućavanje svjetskih energetskih potreba snagom vjetra, vode i solarnom energijom“ objavljena u cijenjenom časopisu Energy Policy, pokazuje da su klimatske promijene, zagađivanje i energetska nesigurnost jedni od najvećih problema današnjice.

Marc Z. Jacobson i Mark A. Delucchi, kalifornijski akademici, tvrde da je, kako bi te probleme smanjili, nužno napraviti velike promijene u energetskoj infrastrukturi. U studiji je analizirana izvedivost omogućavanja energije u svijetu za sve svrhe (električna energija, transport, grijanje/hlađenje, itd.) iz energije vjetra i vode te solarne energije (WWS).

Jacobson, koji radi na Odjelu civilnog i ekološkog inženjerstva na sveučilištu Stanford, i Delucchi, sa Instituta za studije transporta na kalifornijskom sveučilištu, procjenjuju da bi povezivanjem 3,8 milijuna vjetroagregata sa koncentriranom solarnom energijom, fotonaponskim ćelijama, geotermalnim elektranama, hidroelektranama, te sa uređajima koji koriste energiju valova i energiju plime i oseke, trebalo pokriti ukupnu svjetsku potražnju energije koja se predviđa za 2030. godinu.

Takva infrastruktura vjetra, vode i sunca smanjuje svjetsku potražnju za energijom za 30% i zahtijeva samo 0,41% i 0,59% više svjetske površine, odnosno prostora, tvrde Jacobson i Delucchi, te predlažu proizvodnju energije korištenjem vjetra, vode i sunca do 2030. godine, i zamjenu postojeće energije do 2050. godine. Prepreke u provedbi ovog plana su prvenstveno socijalne i političke prirode, a ne tehnološke ili ekonomske. Troškovi korištenja energije iz vjetra, vode i sunca trebali bi biti slični sadašnjim troškovima.

Studija pokazuje da bi energija vjetra mogla omogućiti dobavu 50% planirane ukupne svjetske potražnje u 2030. godini, dok bi koncentrirana solarna energija i fotonaponske ćelije mogle omogućiti dodatnih 40%. Ostalih 10% ostvarilo bi se geotermalnim elektranama, hidroelektranama, te uređajima koji koriste energiju valova, te plime i oseke.

Studija je pokazala i da bi ukupna površina potrebna za instaliranje 3,8 milijuna vjetroagregata  bila samo 48 km², što je manje od veličine Manhattana. Postojeća infrastruktura za prijenos energije morala bi biti uvelike proširena.

Na europskoj razini, EWEA je odobrila deklaraciju o viziji korištenja 100% obnovljivih izvora do 2050. godine. EWEA vjeruje da do 2050. godine energija vjetra može osigurati 50% europskih potreba za energijom, a poduzete su i određene mjere kao što je proširenje i unaprjeđenje elektroenergetske mreže.

Izvor: blog.ewea.org