Gospodarski razvoj, okosnicu kojeg čini energetika, te zaštita okoliša i prirode nisu međusobno isključujući pojmovi. Naprotiv, održivim razvitkom moguće je pomiriti ciljeve zaštite okoliša i prirode s gospodarskim napretkom te tako dodatno poboljšati kvalitetu života.

Zakonodavni okvir Republike Hrvatske, uz nekoliko iznimaka, omogućuje implementaciju održivog razvoja budući je rađen prema relevantnim regulativama Europske Unije. Problem je u praksi gdje se postulati održivog razvoja slabo primjenjuju zbog neprovođenja zakonodavnog okvira odnosno nedostatka adekvatnih poticaja.

Nesporno je da je moguće naći ravnotežu između zaštite okoliša i prirode i izgradnje svih vrsta građevina. Pri tome upravo projekti koji koriste OIE pridonose zaštiti prirode i okoliša. Također je jasno da je takva ravnoteža nužna, naime zaštitom okoliša i prirode upravo štitimo sami sebe. Međutim, problem u našem zakonodavstvu je upravo što takve ravnoteže nema i što zaštita često predstavlja kočnicu razvitku. RH je na razne načine zaštitila više od 40% svog teritorija, a cijeli teret i ograničenja prozašli iz te zaštite su prebačeni na investitore i lokalnu zajednicu. To dovodi do otpora lokalnog stanovništva što u konačnici loše djeluje na ciljeve zaštite. Osim toga i sami strateški planovi i programi RH su često neusklađeni s propisanim mjerama zaštite tako da dovode do velikih problema u provedbi. Izrazit primjer s našeg područja je Vodna stepenica Osijek koja je planirana u svim prostornim i energetskim planovima RH te je zbog nje znatno skuplja izgradnja dva mosta na Dravi, a s druge strane je prije nekoliko godina isto područje proglašeno ekološkom mrežom i Regionalnim parkom što vrlo vjerojatno potpuno onemogućava izgradnju Vodne stepenice.

Zakonodavstvo u području zaštite okoliša i prirode, a vezano uz procjenu utjecaja na okoliš, po mojoj je ocijeni, a nakon završetka usklađivanja s pravnom stečevinom EU, među najboljima u svijetu. Uključuje višestruku javnu raspravu (najmanje jednom kada se govori o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš, najmanje jednom kada se govori o prostornom planiranju i najmanje jednom kada su po srijedi konkretna pitanja zaštite okoliša vezana uz pojedini projekt). Ono što se često ne vidi i ne ističe posebno, a što je dobro, jest pozicija kojom se pogotovo u procesu provedbe procjene utjecaja na okoliš težina odluke stavlja na stručnost komisije koja o pojedinom zahvatu u okolišu odlučuje. U tom postupku postoji trenutak u kojem se na sjednici povjerenstva ocjenjuje znanstvena utemeljenost studije kao podloge. U tom trenutku struka ima odgovornost da na temelju dobivene podloge ocjeni da li je obuhvat studije odgovarajući, da li su provedena mjerenja i ispitivanja provedena odgovarajućim postupcima te da li su predviđeni učinci na okoliš realno procijenjeni. Komisija također odlučuje da li su predložene mjere zaštite okoliša dovoljne da utjecaj ne prelazi dopuštene razine kao i to da li je predložene mjere nužno pojačati dodatnima. To je ključan moment procjene utjecaja na okoliš i ovisi isključivo o kompetenciji osoba koje se imenuju u stručne komisije. Ovaj korak imenovanja stručne komisije mislim da bi trebao biti transparentniji kao i to da bi imena članova stručnog povjerenstva uvijek morala biti javno objavljena u sažecima za javnost. Stručnost i kompetentnost članova komisije izuzetno je važna, na razini, možda čak i većoj od razine izrađivača podloge.

Mirela Holy, saborska zastupnica SDP-a i predsjednica Savjeta za zaštitu okoliša SDPH

Postojeća regulativa vezana uz zaštitu okoliša i prirode je kvalitetna, u nekim aspektima imamo čak i prestrogu normiranost koja otežava realizaciju nekih dobrih projekata. Problem nije toliko u zakonima, već u nepoštivanju zakona u određenom broju slučajeva kod tzv. podobnih investitora čime se iznimno ugrožava poštena tržišna utakmica. Sklonija sam manjoj normiranosti i dosljednom poštivanju zakona, odnosno stvaranju takvog okvira gdje će jednaka pravila igre vrijediti za sve i gdje politika neće biti arbitar koji odlučuje o pošto-poto realizaciji nekih projekata koji su štetni za okoliš i prirodu, ili pak ometa traženjem dlake u jajetu realizaciju nekih projekata koji nemaju veliki utjecaj na okoliš i prirodu. U ovom kontekstu teško je govoriti o kompatibilnosti energetskih i okolišnih zakona.