Republika Hrvatska zavisi o uvoznoj energiji jer odnos ukupne proizvodnje i ukupne potrošnje primarne energije iznosi 48%, a predviđa se da će se u budućnosti dalje smanjivati te da će u 2030. godini biti oko 28%. Dakle, za dvadesetak godina Hrvatska će više od 70% svojih energetskih potreba pokrivati uvozom energije. Glavni cilj RH je osigurati uravnotežen razvoj energetskog sustava, koji će hrvatskim građanima i hrvatskom gospodarstvu omogućiti kvalitetnu, sigurnu, dostupnu i dostatnu opskrbu energijom.

Radi povećanja sigurnosti i konkurentnosti opskrbe treba razvijati elastični energetski sustav s raznolikim izvorima i pravcima dobave energije. Posebnu pozornost treba usmjeriti na ovisnost o uvozu nafte, na sigurnost opskrbe prirodnim plinom i visoku ovisnost o električnoj energiji iz uvoza. Radi mogućih poremećaja na globalnom tržištu energije, potrebno je formirati operativne i obvezne zalihe nafte i naftnih derivata te izgradnjom podzemnih skladišta prirodnog plina na teritoriju Republike Hrvatske povećati sigurnost opskrbe domaćeg tržišta naftom, naftnim derivatima i prirodnim plinom. Sigurnost opskrbe energijom može se povećati iskorištavanjem vlastitih resursa i potencijala, učinkovitom uporabom energije, raznolikošću korištenih energijskih oblika i tehnologija, raznolikošću dobavnih pravaca i izvora energije te uporabom obnovljivih izvora energije.

Hrvatska energetska budućnost je u maksimalnom korištenju domaćih kapaciteta, razvitku proizvodnje iz OIE i racionalnoj potrošnji energije. Također je potrebno razvijati domaću proizvodnju tehnologije te stalno pratiti tehnološki napredak. Da bismo to ostvarili prvenstveno nam je potrebna sposobnost i pamet naših ljudi kojima će politika omogućiti razvitak energetike na stručnim temeljima bez uplitanja politike.

Kao i druge razvijene europske države želim da Hrvatska ostvari potpuno pokriće vlastitih energetskih potreba bazirano u potpunosti na uporabi obnovljivih izvora energije. O tome treba početi već danas razmišljati te osmisliti načine i mjere za ostvarenje tih ciljeva. Kad se promatra energetski sektor, svaka se investicija mora promatrati s vremenskim rasponom korištenja te investicije uzimajući u obzir budućnost te investicije i eventualne negativne učinke po druge ciljeve. Nama treba postavljanje energetskih ciljeva koje mora biti zasnovano na konsenzualnom dogovoru društva (jasno dogovoreno što želimo, a što ne želimo – npr. hoćemo energetsku neovisnost, nećemo nuklearnu opciju). Tada postizanje tih ciljeva neće ovisiti o promjenama političkih struktura, promjenama konzultanata, trošenju resursa i sredstava na nepotrebna istraživanja i studije tj. na nešto za što smo odlučili da ne želimo. Ostvarenje dogovorenih ciljeva bit će obveza svim nosiocima vlasti. Ono što može biti predmet rasprava i sučeljavanja različitih opcija jest put ostvarivanja toga zacrtanoga zajedničkoga cilja.

Mirela Holy, saborska zastupnica SDP-a i predsjednica Savjeta za zaštitu okoliša SDPH

Ja sam uvijek optimistična pa u hrvatsku energetsku  budućnost gledam optimistično. Energetika je jedno od tri ključna područja, uz vodni sektor i proizvodnju hrane, u kojima se vidi koliko je neka država samostalna i samoodrživa. U sadašnjem trenutku, dvadeset godina od osamostaljenja, u smislu zadovoljavanja energetskih potreba  stanovništva Hrvatska nije samostalna i samoodrživa. Da bismo to realizirali potrebno nam je vjere u nas same, dobra priprema kroz realne politike, projekte i programe te puno radne discipline i poštenja.