Hidroelektrane su postrojenja u kojima se potencijalna energija vode pretvara u mehani?ku energiju vrtnje rotora, a zatim u elektri?nu energiju u generatoru. Snaga koju hidroelektrana razvija ovisi o neto padu vode, odnosno razlici razine gornje vode (zahvat) i donje vode (turbina), umanjenom za hidrauli?ke gubitke prilikom protoka vode.

Hidroelektrane su postrojenja u kojima se potencijalna energija vode pretvara prvo u mehani?ku, a potom u elektri?nu energiju.

Hidroelektrane se mogu podijeliti prema vi�e razli?itih faktora: visina pada, na?in kori�tenja vode, vrsta akumulacijskog bazena i smje�taj strojarnice. Jo� jedna uobi?ajena podjela je po instaliranoj snazi na male i velike hidroelektrane pri ?emu su male naj?e�?e definirane do snage od 10 MW. U Hrvatskoj je tako?er definirana podjela na velike i male hidroelektrane s time da su male hidroelektrane prema zakonu poticani izvor energije, a poticaj se o?ituje kroz zakonski regulirane otkupne cijene elektri?ne energije iz takvih hidroelektrana.

Kori�tenje vode kao izvora energije se�e u daleku povijest, u otprilike 100. godinu prije Krista, kada su Grci i Rimljani po?eli koristiti vodene kota?e koji su se postavljali vertikalno i uzdu� rijeke ili potoka, a koristili su se za mljevenje kukuruza izme?u njegovih zup?anika.

Energija vodotoka (tj. rijeka � ili hidroenergija) je obnovljivi izvor energije koji ne zaga?uje okoli� i ne ispu�ta �tetne plinove u atmosferu. Nesre?e, od kojih su najte�e pucanje brane se uglavnom ne de�avaju i predstavljaju mali rizik zbog stalnih pregleda i odr�avanja. Glavni rizik uslijed izgradnje hidroelektrane je utjecaj na lokalni ekolo�ki balans, posebno nizvodno od brane. Taj rizik je posebno prisutan kod velikih hidroelektrana, no strogi uvjeti za�tite okoli�a i te rizike poku�avaju svesti na najmanju mogu?u mjeru.