Znate li onaj vic kada se gastarbajter vrati sa skupim autom i njegov ga sumještanin pita:“Kako si to zaradio?“ I on mu odvrati:“Bio sam u Njemačkoj i tamo je lova po podu, samo se trebaš sagnuti.“ Potaknut tom pričom ode novi gastarbajter u pečalbu i slučajno po izlasku iz autobusa naiđe na izgubljeni euro na podu, krene da se sagne ali kaže:“Ajde tko će odmah prvi dan raditi?!“ Taj me vic podsjeća na obnovljive izvore energije u Hrvatskoj ili preciznije na šumsku biomasu.

Premda sam nedavno čuo na okruglom stolu Hrvatskog novinarskog društva kako upotreba drva kao energenta zapošljava 15 puta više ljudi od ostalih energenata veliki privatni šumovlasnici ne bave se izvlačenjem otpadnog drva unatoč velikoj potražnji i dobroj cijeni iz inozemstva, tvrde u njihovoj udruzi. Jedan šumovlasnik u Lici za svoju pilanu uvozi radnu snagu iz Bosne krivotvoreći im kvalifikacije deficitarnih zanimanja kako bi mogli u Hrvatskoj raditi. S druge stane državni monopolist dopušta da otpadno drvo skupe tvrtke koje ga izvoze u Mađarsku i Sloveniju. Izvozimo 600 tisuća tona drva koja je primarna energija a uvozimo kuhinje od sprešane piljevine presvučenu plastikom. Uzalud iz Klastera za toplifikaciju traže da netko od mjerodavnih podrži projekt gradnje 40 tipskih toplana i elektrana na drvnu biomasu.

Državni šumar koji neometano drma šumama potpisao je nekoliko predugovora s ozbiljnim investitorima koji su htjeli sagraditi bioenergane kod nas. Zašto ne reći - strani investitori žele zaraditi na prodaji struje i prvo vrijeme čak ustupati toplinu za staklenike. Uplatili su ljudi i predujam za opremu od nekoliko milijuna eura i sad im Hrvatske šume kažu da će dati 600 tisuća tona za tu namjenu za sve projekte bioelektrana-toplana i da svi trebaju na nove natječaje. Saborska zastupnica čija stranka upravlja tim šumarskim monopolistom kaže mi da je on potpisao previše predugovora i sad navodno nema dovoljno biomase. Naravno nitko za potpisane predugovore neće odgovarati.

Često čujemo kako neki „naši dečki postižući sportske uspjehe šire svijetom dobru sliku o Hrvatskoj“, trebalo bi javno pričati i o ovim dečkima koji sjede u državnim hladovinama – stranačkim bankomatima. Obično ti dečki šire priče kako ne možemo rasprodati Hrvatsku a bogate se i kupuju tu istu zemlju koja je postala njihova. Ti dečki prizivaju navodno zbog razvoja obnovljivih izvora gradnju termoelektrane i nuklearke i plinske s našim tvrtkama, a prešućuju da bi za ta postrojenja 30 ili 40 godina svi plaćali za gorivo strancima.

Oni ne žele odgovoriti - po čemu je to različito od gradnje OIE sa stranom opremom i stranim sredstvima? Jedino po tome, što bi u slučaju OIE Hrvatska imala svoje besplatno gorivo, a u svim drugim slučajevima smo prisiljeni još 30 do 40 godina plaćati dodatno i gorivo drugima...ugradnja hrvatske komponente u OIE raspada se kao truli list u hrvatskim šumama nakon što developeri Ministarstvu gospodarstva pokažu skuplju ponudu hrvatske tvrtke i onu stranu jeftiniju s više referenca…Naravno strana je ponuda napravljena specijalno za projekt o kojemu je riječ i kako mi je jednom rekao austrijski prodavač invertera za solarne elektrane: „s obzirom na krizu i sporo dobavljanje materijala  isporučujemo specijalno projektirani jedinstveni uređaj za 20 tjedana.“

Ipak vjerujem da ćemo se potruditi i sagnuti se da iskoristimo naš energent poput šumske biomase jer svake tri sekunde u Hrvatskoj prirašćuje 1 kubični metar drva a 181 tisuća hektara neobraslog šumskog zemljišta moglo bi se iskoristiti za brzorastuća drva s prirastom od 12 tona po hektaru. Što bismo tek mogli na 900 tisuća hektara neobrađene zemlje? No hoćemo li prvi dan nešto raditi ili maštati što bi sve učinili da dobijemo na lotu?

Mladen Iličković