Reakcije
| Fotonaponski sustavi - hoće li biti još jedna propuštena i ugušena prilika za gospodarski rast |
 |
| Autor Edo Jerkić |
| Nedjelja, 03 Veljača 2013 23:38 |
|
Prilikom promjene tarifnog sustava isti je doživio žestoke kritike i sa ove web stranice zbog onemogućavanja svima onima koji dižu kredite za ugradnju fotonaponskih sustava na građevine da im se investicija isplati u razumnom roku, tj. barem do isteka 14 godina garantiranog ugovora o otkupu električne energije. Tada smo zagovarali da tržište prvo treba pustiti da se razvije, pa tek onda krenuti u postupno snižavanje otkupnih cijena nakon što se dobije prvi zamah i stekne povjerenje potencijalnih investitora (mahom građana koji investiraju u svoje kuće, vikendice itd.), ali i razvije tržište roba i usluga. Nekoliko mjeseci nakon toga i ispunjavanja kvote od 10MW za 2012. godinu vlada donosi nove izmjene kojima se za 2013. godinu predviđa kvota od 15MW poticanih malih sustava. I tu odluku smo pozdravili. No s obzirom na daljnje snižavanje cijena opreme i zaoštravanje konkurencije među dobavljačima i proizvođačima opreme, ali i među izvođačima i projektantima cijene fotonaponskih sustava su dodatno pale jer su svi željeli riskirati i steći dobre pozicije na ovom tržištu. Istovremeno, investitori/građani ove države su očito odlučili izvući novce iz čarapa i sa bankovnih štednji mudro zaključujući kako je pametnije uložiti u svoj krov i Sunce, nego u banke i njihove oročene štednje ili jednostavno držati novce u čarapi. Isto se desilo i sa tvrtkama koje imaju veće industrijske hale i druge krovne površine. I odjednom je nastao solarni bum koji je u samo 3 zadnja mjeseca 2012. pojeo kvotu za 2013. godinu. A država je u čudu, ministarstvo je u čudu, dio stručne javnosti je u čudu. Zašto? Zato što su uspjeli pokrenuti jedan perspektivni investicijski ciklus koji pokreće mahom domaći kapital, koji aktivira veliki broj domaće radne snage, pomaže domaćoj industriji i stvara dodanu vrijednost kroz dugi niz godina za društvo u cijelosti. I koja je njihova reakcija na to? Obustavi sklapanje ugovora, te nemoj ni slučajno razmišljati o tome da i dalje nastavljaš ono što si pokrenuo, nego radije sve stopiraj i obustavi daljnje aktivnosti.
Da li možda kod instalacije malih fotonaponskih sustava uvozimo radnu snagu, projektante, inženjere, opremu, pa takvi sustavi ne pomažu razvoju domaćeg gospodarstva? Ne, jer trenutno sve poslove projektiranja, savjetovanja, marketinga, prodaje i izvođenja radova na malim fotonaponskim sustavima rade tvrtke registrirane u Hrvatskoj, sa lokalnim zaposlenicima. Dapače, stvaraju se ona najpotrebnija, lokalna radna mjesta. Jer većina tvrtki se prvenstveno orijentira na svoju regiju, radi konkurentnosti. Pri tome dodatno u Hrvatskoj postoje dvije tvornice fotonaponskih modula koje imaju ukupan kapacitet proizvodnje 80MW modula godišnje, te jedva preživljavaju boreći se za klijente na stranim tržištima. Znači, u cijelom proizvodnom lancu postoji izuzetno visok nivo lokalne komponente. Uzmu li se u obzir male fotonaponske elektrane do 30kW, na svakih 50.000 do 70.000 eura investicije u iste otvara se jedno novo radno mjesto – pri tome uzevši u obzir nabavku fotonaponskih modula i invertera od stranih dobavljača. Kada se u miks uključe i domaći proizvođači modula, cifra se dodatno smanjuje. To saznanje je bitno, jer usporedimo li to sa izjavom bivšeg Ministra kako svakih 100.000 eura investicije u velike termoelektrane otvara jedno radno mjesto, sasvim je jasno da mali fotonaponski sustavi stvaraju puno veću korist lokalnoj ekonomiji od velikih postrojenja. S tim da je, s obzirom na stanje industrije u Hrvatskoj i cifra od 100.000 eura za jednog zaposlenog na velikim termoenergetskim postrojenjima vrlo vrlo optimistična. Naravno, protivnici će uvijek reći – na fotonaponske sustave plaćamo poticaje. Istina, međutim ti poticaji trenutno puno manje utječu na iznos računa za električnu energiju nego prošlogodišnje poskupljenje cijena električne energije za koje nitko nije imao pravo objašnjenje zašto se desilo (ili je uzrok bila cijena fosilnih goriva koja uvozimo?). Vjerujem da bi takvo poskupljenje prošlo uz puno manje prosvjeda da je bilo namijenjeno razvoju domaćeg gospodarstva i primjeni obnovljivih izvora energije. Isto tako, električna energija iz fotonapona se plaća po otkupnoj cijeni prvh 14 godina. Sljedećih 10 do 15 godina, ovisno o životnom vijeku, to će biti praktički najjeftinija energija na tržištu, tako da su sve takve elektrane ulaganje u budućnost, za razliku od elektrana koje koriste fosilna goriva, a kojima će proizvodna cijena električne energije u budućnosti konstantno rasti, što zbog cijena goriva, a što zbog plaćanja penala zbog emisija CO2. Dodatno, to gorivo ćemo uvoziti. Dakle, cjelokupna ekonomska slika (a ista se može potkrijepiti i puno detaljnijom analizom od ove) pokazuje da je za razvoj lokalne ekonomije i gospodarski rast nužno nastaviti s programom investiranja u male fotonaponske sustave bez ograničenja putem kvote, nego pametno postavljenom politikom otkupnih cijena električne energije koje bi se mijenjale jednom svakih pola godine po jasnim unaprijed utvrđenim kriterijima. Ti kriteriji bi trebali pratiti logiku povrata uloženih sredstava koje je konkurentnije od oročene štednje u bankama. Ministar u jednoj svojoj izjavi tvrdi da mu nije prihvatljivo poskupljenje električne energije, braneći time tezu o stopiranju daljnjeg razvoja kvote. Takvom politikom je u zadnjih 15 godina naša energetika upravo i spala na niske grane. Povećanje cijena električne energije nije uvjetovano obnovljivima, nego cijenom fosilnih goriva i starošću elektroenergetske mreže. Dapače, Danci su napravili studiju koja pokazuje da će upravo današnjim investiranjem u obnovljive i postepenim povećanjem cijena energije u sljedećih 10 godina investicijskog ciklusa biti u mogućnosti smanjivati cijene nakon toga perioda. Da su isti investicijski ciklus zamislili sa klasičnim elektranama, cijena bi samo rasla i rasla. Vrijeme je da demistificiramo „strašno skupe obnovljive“ ili tezu kako nismo dovoljno bogati da bi koristili obnovljive. Ja bih rekao da nismo dovoljno bogati za alternativu koja nam se bez pravih argumenata i uz puno izvrtanja činjenica pokušava progurati kroz medije. Na kraju uslijed svega navedenoga, postavlja se pitanje, kome i zašto smeta gospodarski razvoj temeljen na vlastitim sredstvima, proizvodima i znanju? I tko to istinski misli da će maloj državi kao što je Hrvatska pomoći velike investicije za koje nemamo svojih ni znanja ni sredstava ni industrije? http://www.rtl.hr/vijesti/novosti/636946/stopirani-ugovori-za-otkup-struje-iz-solarnih-elektrana/ http://www.obnovljivi.com/mladen-ilickovic/1810-krah-hrvatske-energetske-politike |
Zadnje vijesti
„Državu iznenadio bum solarnih elektrana“, „Stopirani ugovori za otkup struje iz solarnih elektrana“, „Zašto bi država trebala subvencionirati gradnju solarnih elektrana“, „Poljaci će u Požegi raditi solarne elektrane za proizvodnju struje“, „Krah hrvatske energetske politike“. To su sve naslovi koji su mi u proteklih par tjedana privukli pažnju u velikim, i manje velikim medijima. Nekih 8 do 9 mjeseci nakon žestoke debate vezano za promjenu tarfinog sustava za obnovljive izvore energije i smanjenja otkupnih cijena električne energije za fotonaponske sustave, isti su opet u fokusu javnosti uslijed postavljanja kvote od 15MW za integrirane fotonaponske elektrane za 2013. i iskorištavanja iste prije negoli je godina uopće počela.
A zašto? Imamo li možda problema sa prihvatom malih fotonaponskih sustava na niskonaponsku mrežu? Nismo još niti blizu te točke, i o tome je u ovom trenutku smiješno razgovarati, jer do toga trebamo instalirati još pokoju stotinu megavata malih projekata. Osim toga, HEP-ODS već sada intenzivno radi na pripremi i primjeni rješenja pametnih mreža upravo zbog ovog slučaja (i sve pohvale na tome, nadamo se da će za to dobiti i potporu i odobren investicijski ciklus svojih vlasnika, tj. države i građana).
Evo promijenjen je i tarifni sustav OIE. Mislim da je najzanimljive od svega činjenica da nakon ove promijene će past želja ljudi da na svoje krovove stave bilo kakav 10kW fotonaponski sustav. Mislim da smo na lijep način dobili od vlade odgovor da ih ne zanimaju fotonaponske elektrane, nego taj novac koji su dobili s povečanjem izdavanja za OIE će radije usmjeriti u neke druge privatne đepove (krupni kapital i slično). Jer na kraju tko bi želio staviti 10kW na kuću i to odplačivati tko zna koliko i stalno se pitati hoće li, ili neće imati neku zaradu.
I da, kamo sreće da smo mi došli i blizu razine Njemačke, pa da nam pristup sustavima, njihova cijena opreme i montaže, i sl. mogu biti uzor...do tada nama treba razvoj, a ako nećemo ulagati u razvoj onoga što nam leži tu pred nogama i što možemo sami raditi, svojim kapitalom, svojim rukama, svojom pameću, gdje onda?
Radi razumijevanja našeg tarifnog sustava, valja naglasiti da otkupne cijene vrijede 14 godina pogona, onolike su kolike su vrijedile u vrijeme zaključenja ugovora, uz korekciju (znači postupno povećanje) svake godine za stopu inflacije. Ako bi se smanjila otkupna cijena, što je poželjno, ta cijena primjenjivat će se samo na one sustave za koje će ugovor o otkupu biti zaključen nakon takve promjene cijene – za zatečena postrojenja ona ostaje nepromijenjena (uz spoenutu godišnju korekciju).
Veliki su izgledi daljnjeg tehnološkog razvoja fotoćelija i daljnjeg smanjenja njihove cijene (zadnjih godina to se događa doista radikalno) pa je nerazumno rezervirati plaćanja u budućnosti uz sadašnju – previsoku – otkupnu cijenu električne energije proizvedene foto¬naponskim sustavima. Pričekajmo realno smanjenje otkupne cijene pa onda opet podignimo granicu ukupne snage. U Njemačkoj je otkupna cijena fotonaponske proizvodnje u travnju 2013. približno 16 centa/kWh, odnosno približno 120 lipa/kWh, a naša otkupna cijena je 263 lipe/kWh, za sustave do 10 kW na krovu. Mjesečna degresija otkupne cijene u Njemačkoj u 2012. godini bila je 2,5 posto! Nadalje, dok u Njemačkoj ta otkupna cijena čini 64 posto tamošnje prodajne cijene električne energije za kućanstva (25 centa/kWh, uključivo porezi i naknade) na niskom naponu, kod nas naša otkupna cijena čini 263 posto prodajne cijene električne energije za kućanstva na niskom naponu (približno 1 kuna/kWh, uključivo PDV i naknada za OIE).
Kada se veće korištenje fotonaponskih sustava obrazlaže time da to potiče proizvodnju na mjestu korištenja, onda se ukazuje upravo na ono za što bi se trebala založiti većina građana ove zemlje: da se ne potiče i ona proizvodnja koja je potrošena u kućanstvu vlasnika fotonaponskog sustava, nego samo ona koja je djelotvorno plasirana u mrežu. Ovako kako je danas u nas možemo usporediti s proizvodačima mlijeka, kojima bi pri otkupu mlijeka platili i onu količinu koju su popili ukućani!