Naslov je ujedno i naslov objave za medije Udruge Baobab iz Koprivnice od 15.12. ove godine. Udruga ovom objavom poziva Vladu RH da odustane od gradnji štetnih, skupih i nepouzdanih velikih hidroelektrana na rijekama Ombli, Lici, Savi i Dravi. Pri tome se ne ograničavaju samo na dotične elektrane nego dovode u pitanje izgradnje hidroelektrana općenito zbog sve većih perioda suše koje predviđaju dugoročni klimatski modeli. Cijelu objavu i komentar donosimo u nastavku.

"KOPRIVNICA - Sve zemlje kojima se energetska strategija zasniva na hidroenergiji sada, zbog dugotrajne suše,  moraju uvoziti vrlo skupu struju. Klimatski modeli predviđaju sve manje kiše i snijega, i to bujično raspoređeno, što je neprikladno za proizvodnju električne energije. Stoga još jednom pozivamo Vladu RH da odustane od gradnji štetnih, skupih i nepouzdanih velikih hidroelektrana na rijekama Ombli, Lici, Savi i Dravi!

Izgradnja HE je u konačnici, prema svjetskim statistikama, skuplja za 56% od planirane cijene, dok proizvodnja struje nikada nije kao što je instalirana. HEP je uložio mnogo napora da HE  prikaže pozitivnima. Spominjano je povećanje zaposlenosti, no podsjećamo, današnje su HE u potpunosti automatizirane što najbolje dokazuje HE Lešće u kojoj nema zaposlenih. Pri gradnji HE Lešće, jedan od najjačih argumenata bio je razvoj turizma, no iz Instituta za turizam su tada izjavili da HE nisu turistički potencijal nigdje u svijetu pa tako ni u Hrvatskoj. Upravo suprotno, na Dobri je prije izgradnje brane bio razvijen rafting turizam kojeg sada više nema. Ta je propaganda išla tako daleko da je utjecaj na okoliš prikazivan pozitivnim, iako HE potpuno brišu prirodnu rijeku.

Sustav rijeka potpuno se mijenja hidroelektranama. Štete se ispoljavaju kroz drastične promjene u razini podzemnih voda, što ima velik utjecaj na sušenje šuma i nastanak višemilijunskih šteta. Sušenje šuma hrasta lužnjaka u velikoj šumi Repaš zbog promjena razine podzemnih voda uzrokovalo bi štete od stotina milijuna eura! Poremećene podzemne vode imaju utjecaj i na poljoprivredu. HE zaustavljaju protok sedimenta te uzrokuju pojačanu eroziju obala  za što je nužna skupa sanacija. Osim šteta od erozije, novci građana odlaze na skupe radove Hrvatskih voda od ispravljanja posljedica izgradnje tih istih HE. HE sprečavaju male poplave, ali upravo one najblagotvornije koje donose plodno tlo, pročišćavaju vodu u rukavcima, mrtvicama i poplavnim šumama. HE međutim ne samo da ne sprečavaju velike poplave, nego ih pojačavaju. Dokaz za to su poplave u Pakistanu koje su, između ostaloga, uzrokovane i velikim branama. Klima postaje sve ekstremnija i nepredvidljiva te će prijetnja od velikih poplava biti sve veća.  Izgradnja HE u Hercegovini smanjila bi dotok rijeke u plodnu dolinu Neretve te bi more jače ulazilo u Neretvu. Time bi se zasolilo mukom stvarano plodno tlo.

Energetska učinkovitost i istinski obnovljivi izvori energije (vjetra, sunca, geotermalna, bioplin…) dugoročno nemaju alternativu ako Hrvatska želi postati napredna zemlja, sačuvati okoliš, razvijati visoke tehnologije, turizam i održivu, ekološku poljoprivredu. Dok zemlje u okruženju ulažu u nju, solarna energija se u Hrvatskoj doživljava kao skupa tehnologija,ne-ekološka te neisplativa za bilo kakva ulaganja. To je naivno gledanje, jer se gleda samo trenutno stanje, a ne dugoročno.

Zar ćemo čekati da cijela Europa razvije tehnologiju? Kad će svi imati tehnologiju osim nas?

Ovo je vrijeme u kojem visoko razvijene zemlje poput Njemačke i dalje izvoze energiju premda se odrekla nuklearne energije i pritom joj raste bruto nacionalni dohodak, u toj zemlji proizvodi se više električne energije iz solarne energije nego iz velikih hidrocentrala ; vrijeme u kojem zemlje poput Danske imaju potpuni parlamentarni konsenzus oko prelaska na energetski sustav sa 100% obnovljivih izvora energije; vrijeme kada Kina bilježi stalan i ogroman gospodarski rast a sljedeće će godine udvostručiti proizvodnju struje iz solarne energije… Ako se s njima ne želimo uspoređivati jer su navodno nedostižno bogatiji od Hrvatske, možemo se uspoređivati s gradišćanskim okrugom Güssing koji pokriva 71 posto svoje energije iz obnovljivih izvora energije, a prije samo 15 godina bio je najsiromašniji dio Austrije.

Stoga podržavamo ciljeve Zaklade  Energetski neovisna zemlja koju pokreću stručnjaci Hrvatske stručne udruge za sunčevu energiju (www.hsuse.hr), uredništvo HTV-ove emisije „Eko zona“  i volonteri, studenti Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Zaklada Energetski neovisna  zemlja predstavlja inicijativu kojoj je glavna nit vodilja senzibilizirati javnost za ekološko i socijalno djelovanje kroz promociju i instalaciju obnovljivih izvora energije i provođenjem mjera energetske učinkovitosti.

Predsjednik udruge, Goran Šafarek, dipl.ing."

Čitajući ovu objavu, nameće se jedno veliko pitanje: ako su nam sada i hidroelektrane po definiciji štetne, od kuda ćemo onda uopće proizvoditi struju? Naime, uz sav neiskorišten potencijal bioplina, biomase i geotermalne energije, to nisu izvori koji sami za sebe mogu riješiti energetsku neovisnost ili održivost kojoj težimo. Za to će im, posebno u proizvodnji električne energije trebati velika pomoć vjetroelektrana i sunčevih elektrana. A trenutno je upravo najbolji i najčišći komplement za inermitentnost proizvodnje iz vjetra, pa dijelom i Sunca upravo hidroenergija - koja, ne zaboravimo može služiti kao prilično efikasan spremnik energije. Drugih, toliko efikasnih načina pohrane energije još nemamo.

Činjenica koju ovdje stalno naglašavamo i podržavamo je: za energetsku neovisnost nam trebaju SVI obnovljivi izvori energije u dobro definiranom miksu koji će iskoristiti sve potencijale (u RH, ali i na svjetskoj razini), a da se pri tome ne ugrozi ostale po život bitne industrije (prehrana, pitka voda, očuvanje šuma, itd.).

Pa nam tako treba i hidroenergija. I hidroenergija je itekako istinski obnovljivi izvor energije - možda i najbolji i školski primjer obnovljivosti koji se dešava i može promatrati svakodnevno. Dapače, to je jedini obnovljivi izvor koji u svim uvjetima od početka povijesti proizvodnje električne energije ravnopravno konkurira svim drugim izvorima električne energije. U krajnju ruku i prve elektrane na svijetu su bile hidroelektrane, a igrom slučaja upravo su ljudi s ovoga područja (Tesla i slapovi Nijagare, HE Jaruga na slapovima Krke) sudjelovali u izgradnji istih i dokazali da takvi objekti uspješno rade desetljećima, pa i stoljeće, te nude relativno jeftin izvor energije prema potrebama, a koji ujedno može ostaviti relativno mali učinak na okoliš.

Isto tako, u ovo moderno vrijeme velikog uzleta vjetro i solarne energije razvijene zemlje ubrzano traže lokacije za izgradnju reverzibilnih hidroelektrana, pa i većeg broja manjih akumulacijskih elektrana ne bi li osigurali mogućnost što većeg korištenja energije vjetra i Sunca u energetskom miksu.

Dodatno, uz sve najave o promjeni klime, upravo hidroelektrane mogu imati značajnu ulogu u obuzdavanju bujičnosti rijeka i reguliranju tokova - što se u objavi navodi kao dijelom štetna karakteristika.

No, uz sve navedeno, teško se barem dijelom ne složiti s konkretnim zahtjevom koji je upućen Vladi. Iz svih poznatih činjenica o planiranju navedenih hidroelektrana, kao i činjenica o izgradnji i pogonu Lešća, oko nekih vrlo bitnih pitanja vezanih za navedene projekte svakom poznavatelju energetike se mora pojaviti upitnik nad glavom.

Nije sporno da su projekti na navedenim rijekama potrebni zbog poboljšavanja energetske krvne slike Hrvatske, kao ni činjenica da bi pokrenuli dobar dio uspavane hrvatske industrije (ili barem onog dijela koji je nekim čudom preživio u zadnjim godinama) - ono što je sporno su utjecaj na okoliš i ekonomska opravdanost dotičnih projekata na način kako su zamišljeni.

Nakon izgradnje Lešća i svih polemika koje su iz toga proizašle, postalo je jasno da se u domaćoj energetici premalo pažnje posvećuje multidisciplinarnosti oko procjene izvedivosti, pogodnosti i isplativosti projekta. Naime, s obzirom na zahvat koji - posebno velike - hidroelektrane zahtijevaju, premalo pažnje se posvećuje socijalnim, okolišnim, pa dijelom čak i ekonomskim (kod utjecaja na djelatnosti lokalnog stanovništva) aspektima takvih projekata. Sve se ostavlja u rukama ekonomista i inženjera, i to na način da se na bezuvjetno prvo mjesta stavlja ekonomika i tehnička izvedivost samog projekta. Takav pristup je u današnje vrijeme neprihvatljiv u velikoj većini razvijenih zemalja, te se takvim pristupom samo potencira problem NIMBY (not in my back yard - ne u mom dvorištvu) efekta. Svjetska banka, kao i druge razvojne banke, a i većina elektroprivreda i privatnih investitora u energetiku danas prepoznaju potrebu za pametno osmišljenim projektima koje će lokalno stanovništvo podržavati i koji će biti dobar primjer drugim regijama da i one prihvate prednosti koje takvi projekti mogu pružati lokalnoj zadnici, ali i državi u cjelini. Jer oni su prepoznali da se bez takvog pristupa polako počinje javljati otpor prema svim energetskim projektima na gotovo svakoj lokaciji u globalnom selu u kojem živimo. U krajnju ruku netrpeljivost lokalnog stanovništva u Hrvatskoj prema gotovo svakom energetskom objektu (pa i vjetroelektranama i solarnim elektranama) je šokantna. A proizašla je isključivo iz loših iskustava i prakse koja se primjenjuje, te nedovoljne upućenosti i educiranosti o mogućim prednostima takvih projekata.

Nažalost, investitori koji ne pokazuju nimalo poštovanja prema lokalnoj zajednici i ne trude se svoj projekt prilagoditi i njima, te se isto tako ne trude kroz isplativost projekta pomoći lokalnoj zajednici u razumnoj mjeri u njenim drugim projektima čine štetu svima onima koji se ovim poslom bave.

Od projekata u fazi planiranja HE Ombla je možda ekstreman primjer upitne prakse prilikom izgradnje hidroelektrane. I sami smo prije par mjeseci komentirali akciju dubrovačkih zelenih koji su tražili da se prekinu aktivnosti u razvoju projekta. Tada smo u reakciji na taj zahtjev više stali na stranu potrebe za izgradnjom elektrane - no činjenica ostaje da je u međuvremenu uočeno još puno potencijalnih problema s izgradnjom Omble, kao i da se preko toga zahtjeva za revizijom studije prešlo relativno olako. Većina onih koji su imali studiju utjecaja na okoliš na uvidu zamjeraju joj premalu posvećenost životinjskom i biljnom svijetu u spilji - tj. nedovoljno istraživanje istoga. Samom projektu se spočitavaju trenutno nesagledive financijske potrebe za gradnjom istoga, jer se navodno nije dovoljno istražila potreba za zatvaranjem rupa u krškoj spilji u kojoj je planirano akumulacijsko jezero, te je sukladno tome teško procijeniti potrebe za građevinskim radovima u tom smjeru. No možda i najveća zamjerka je činjenica da u obližnjoj HE Dubrovnik bez velikih zahvata u ovom trenutku postoji potencijal za ugradnjom dodatnih turbina čiji bi ekvivalent snage bio približno jednak ili nešto veći od Omble - ali sa poznatim troškovima i proizvodnjom u pogonu. A sa nešto većim zahvatom, ali opet manjim od onoga na Ombli može se dobiti i višestruko veća snaga.

Iz svega navedenoga bitno je napomenuti da nam hidroelektrane trebaju, da potencijala za njihovu izgradnju imamo - ali da je nužno potrebno promijeniti praksu planiranja i izgradnje takvih objekata u kojem će svi developeri i/ili investitori biti puno odgovorniji u planiranju i gdje će se u planiranje uključiti i one struke koje su u energetici do sada bile zanemarene, ali i aspekte projekata koji su do sada bili zanemareni (eksterni ekonomski i okolišni utjecaji), a radi izgradnje projekata koji su korisni, isplativi, na korist lokalnoj zajednici i investitorima, a samim time i na korist cijeloj državi.