Vodeći ekonomisti su ovaj tjedan predstavili smioni argument za transformaciju svjetske ekonomije u niskougljičnu. Čak i ako zaboravimo klimatske promjene to se isplati napraviti zato što je niskougljična ekonomija efikasna, te će pomoći ubrzanom ekonomskom rastu, boljem životu i zelenijem okolišu.

Izvještaj je objavljen jučer, tjedan dana prije UN Klimatskog sastanka na vrhu u uredu Ujedinjenih Naroda u New Yorku gdje će se pričati o podjeli troškova za borbu protiv klimatskih promjena. Optimistična poruka je da nema troškova za dijeliti jer bi države trebale to raditi iz vlastitog interesa.

Studija koju je napravio Svjetski institut za resurse, zajedno sa trustom mozgova iz Washingtona, Stockholmski institut za okoliš i drugi je objavljen od strane Svjetske komisije za ekonomiju i klimu, nezavisnog tijela kojeg predvodi Felipe Calderon prijašnji predsjednik Meksika i Nicholas Stern iz Londonske Škole za ekonomiju.

Vizija 2030.

Prema izvještaju je slijedećih 15 godina kritično u sprečavanju svjetskog zagrijavanja za iznad 2 stupnjeva celzijusa jer bi 2030. moglo već biti prekasno. Tokom tog perioda će se ekonomija udvostručiti, te će vlade i privatni sektor vjerojatno investirati 90 bilijuna dolara u infrastrukturu za proširenje gradova, energetski sustav i agrikulturu.

Izvještaj zaključuje da bi loše investicije mogle biti izuzetno štetne, ali ako svijet pametno potroši na smanjivanje emisija stakleničkih plinova, klimatski problem bi se uglavnom mogao riješiti i ekonomski rast bi mogao biti veći nego u svijetu gdje se i dalje radi po uobičajenom scenariju. Ali svaka odgoda je opasna jer se sa svakom novom termoelektranom na ugljen mora potrošiti više financijskih sredstava i teže se prelazi na ekonomiju sa niskim emisijama stakleničkih plinova.

Izvještaj tvrdi da bi u gradovima trebalo biti dodatnih milijardu stanovnika do 2030. godine, pri čemu bi loše bilo trošiti ogromne količine novaca na ogromne urbane konglomeracije čime se stvaraju neefikasna i loša mjesta za život, te se proizvodi puno smoga i visokih emisija ugljičnog-dioksida. Ali kompaktni gradovi, koji imaju veliki javni transportni sustav i čistu proizvodnju energije bi bili zdraviji, ekonomski dinamičniji i troškovno efikasniji sa nižim troškovima putovanja. Izgradnja takvih gradova bi bila i jeftinija.

Pametna agrikultura

Kako bi se prehranilo dodatnih milijardu ljudi bez da se sruše tropske šume mora se povećati prinos agrikulture. Također bi se velika područja prijašnjih farmi koja su bila uništena erozijom tla i onečišćenjem soli iz oceana morala obnoviti. Samo 12% tog područja bi prehranilo 200 milijuna ljudi. To je dobra ekonomska računica, a zaštita drveća bi pomogla i u manjem ispuštanju stakleničkih plinova u atmosferu.

Energetska opsrkba se veće sada transformira. Cijena solara je pala 90% u manje od jednog desetljeća. To zajedno sa porastom snage hidroelektrana znači da je pola novo instalirane snage danas iz obnovljivih izvora energije. S obzirom da onečišćenje iz fosilnih goriva utječe na državni BDP sa otprilike 4% zbog troškova za zdravlje, njihova zabrana uopće ne bi trebala biti upitna.

Veliki opseg za akciju

Kritičari bi se mogli uhvatiti priznanja u izvještaju kojim bi prijelaz na niskougljičnu budućnost mogao povisiti investicijske troškove za otprilike 5% tokom 15 godina i da bi moglo doći do "gubitka nekih radnih mjesta". Ali autori tvrde da će ti troškovi biti poništeni zbog boljeg zdravlja i ekonomske efikasnosti.

Neki drugi analitičari se slažu sa konstatacijama ovog izvještaja, pa je tako Cambridge Econemetrics prošli tjedan u svom izvještaju objavio da bi 60% manje emisija u Velikoj Britaniji povećalo BDP za 1,1% do 2030. godini u odnosu da ostanemo na uobičajenom scenariju.

Ako tržište bude radilo pametno ovaj prijelaz bi mogao nastati automatski i investitori bi prešli na zelenu ekonomiju kako bi maksimizirali povrat. Ali tržišta ne funkcioniraju savršeno pošto se zna da fosilna goriva godišnje dobivaju poticaje od barem 550  milijardi dolara što je pet puta više od poticaja za obnovljive izvore energije.

Akcija svih vlada svijeta je tu ključna kako bi se izjednačilo igralište za sve, te se skriveni troškovi (ponajviše za zdravlje) moraju reflektirati u troškovima energije. Javni fondovi će također biti potrebni za potrebna istraživanja koja će donijeti potrebne inovacije u sektorima.

Konačno, ako bi se vlade mogle dogovoriti oko jasnog klimatskog opredjeljenja, legalno ograničavanje državnih emisija bi moglo postaviti odgovarajući ton za ostvarenje tih promjena. Ipak to nije esencijalno pošto je sve što se predlaže u ekonomskom interesu država.

Izvor: www.newscientist.com