Kriza elektroenergetskog sektora u Japanu je ušla u novu fazu. Nedavno odbijanje Japanskih elektroprivreda da daju pristup mreži novim projektima obnovljivih izvora energije se ne treba gledati kao propast Japanske obnovljive energetske politike, nego kao posljedična nužna faza kako bi se proširilo Japansko tehnološko vodstvo u elektroenergetskom sektoru, piše Dolf Gielen, Direktor za inovacije i tehnologije iz Međunarodne agencije za obnovljive izvore energije.

Sa svojom feed-in-tarifom za OIE projekte Japan je u samo dvije godine postao jedan od predvodnika sektora pošto je od srpnja 2012. do kraja lipnja 2014. godine instalirano više od 11 GW sustava, uz još 60 GW odobrenih. Za usporedbu ukupna instalirana snaga elektrana u Japanu je oko 280 GW.

Na državnom nivou je udio OIE od 4% u proizvodnji električne energije puno manji nego u nekim drugim zemljama. Iako je Japanska elektroenergetska mreža prilično jedinstvena, male države kao Danska (udio OIE 47%), industrijske države kao Njemačka (25%) i relativno izolirane zemlje kao Portugal (58%) su postigle puno veći godišnji udio OIE.

Pitanje je stoga zašto su Japanske elektroprivrede ne neodređeno zaustavile spajanje novih OIE elektrana na mrežu dok se ne utvrdi njihov utjecaj na stabilnost same mreže? Glavni tehnički problem Japana je u samoj infrastrukturi mreže koja je u principu podijeljena na 10 različitih mreža kojima upravlja po jedna monopolistička elektroprivreda. Iako postoje međusobni spojevi, elektroprivrede tradicionalno same pokušavaju balansirati potrošnju i potražnju u svojoj regiji, te prekogranično trgovanje čini manje od 5% potrošene energije. Dodatna veća tehnička barijera je da pola države radi na 50 Hz, a druga polovica na frekvenciji od 60 Hz.

Sa velikim resursima vjetra na sjeveru Japana, te velikom potražnjom na jugu, potrebne su novi spojevi na mreži koji mogu osigurati isporuku vjetra sa sjevera prema jugu kako bi zamijenili tamošnje termoelektrane na ugljen i plin. Ipak takva proširenja na mreži su skupa, te se ne isplate elektroprivredama koje već sada imaju problema sa tokom novca. Neminovno uspostavljanje državnog operatora elektroenergetskog sustava koji će preuzeti odgovornost upravljanja mrežom, te podržati međuregionalnu trgovinu od ožujka 2015. godine dodatno utječe na neaktivnost elektroprivreda sada.

Ipak ni to nam ne daje punu sliku problema. Tokom zadnje dvije godine je instalirano samo 74 MW vjetroelektrana, te je samo 1 GW u razvoju. Skoro 98% svih novo instaliranih projekata u zadnje dvije godine su solarne fotonaponske elektrane. Solarni fotonapon može biti instaliran lokalno, te je tokom ljeta njihova proizvodnja u potpunostii kompatibilna sa vršnom potražnjom za električnom energijom koja nastaje zbog korištenja klima uređaja. Rezidencijalni krovni fotonaponski sustavi koji čine 2,4 GW ili 22% novo instalirane snage u zadnje dvije godine odlično pokrivaju tu potražnju te mogu smanjiti potrebe za skupljim balansiranjem mreže. Dodatno sustavi do 50 kW zahtjevaju certificirane invertere, a sustavi veći od 50 kW moraju proći kroz postupak ishođenja dozvola i konzultacije sa lokalnom elektroprivredom o mogućnostima spajanja na samu elektroeneretsku mrežu.

U prijevodu to znači da operatori mreže imaju više mogućnosti da osiguraju adekvatan spoj fotonaponskih sustava na mrežu. Dodatno Japanske tvrtke su predvodnici u velikom broju tehničkih rješenja koja mogu pomoći elektroprivredama u integracijama OIE na mrežu, a radi se o tehnologijama pametnih mreža, spremanju energije, gorivim ćelijama i mikroproizvodnje. Široko korištenje ovih sustava na domaćem tržištu će otvoriti mogućnosti izvoza na međunarodno tržište.

Sam izazov nije samo tehnički pošto je 11. lipnja usvojen Zakon o poslovanju sa električnom energijom. Ovaj zakon otvara elektroenergetsko tržišta za kupce i opskrbu električnom energijom. Opskrbljivači odnosno svaka tvrtka tako registrirana može početi prodavati energiju kućanstvima kojih u Japanu ima čak 84 milijuna. Zajedno sa nezavisnom proizvodnjom električne energije to znači da su Japanske elektroprivrede nakon dugog monopola sada uhvaćene u kliješta sa dvije strane, proizvodne i opskrbljivačke.

U principu izgleda da je svih 10 elektroprivreda u velikim problema jer se pojavio veliki broj novih tvrtci koje razvijaju OIE projekte, imaju problema sa novcem zbog gašenja nuklearnih elektrana nakon katastrofe u Fukushimi, moraju osigurati spojeve na mrežu novim elektranama, te unaprijediti samu mrežu, sa ekonomske strane ih napadaju novi opskrbljivači i još postoji plan da im se izdvoji dio poslovanja.

Postavlja se pitanje da li je ovakva jednostrana akcija od strane elektroprivreda da zabrani spajanje novih OIE projekata na mrežu rješenje problema? Alternativa je pogledati dugoročnu perspektivu što znači da se kratkoročno moraju uvažiti neka ograničenja mreža, ali da sve zainteresirane strane trebaju raditi na zajedničkom razvoju Japana kao zemlje koja uvozi resurse prema zemlji koja će koristiti vlastite prirodne resurse u 21. stoljeću.

Daljnji razvoj OIE sektora se očekuje. Već za dvije godine bi trebalo biti jeftinije imati panele za vlastitu proizvodnju. Vjetra ima mnogo i može dati jeftiniju električnu energiju od fosilne proizvodnje. Većina postojećih malih hidroelektrana se može unaprijediti da daju pouzdanu back-up proizvodnju, biomasa i geotermalni resursi mogu proizvoditi jeftinu toplinu, a i sami oceani imaju ogromne resurse u pogledu priobalnih vjetroelektrana i oceanske energije plime i oseke i valova koji se mogu koristiti u budućnosti. Japan ima 25 GW reverzibilnih hidroelektrana koje se trenutačno ne koriste previše zbog ugašenih nuklearnih elektrana, a koje su idealne za spremanje viška električne energije, te trošenje kada ta ista energija bude potrebna.

Kako bi se osigurala budućnost važno je da se sve zainteresirane strane nađu i rješe trenutačne probleme, te zajednički razviju svijetlu budućnost. Uključivanje Japanske akademske zajednice u novo Vijeće koje proučava stabilnost mreže je dobar početak. Važne lekcije se mogu naučiti iz zemalja koje imaju iskustva sa problemima na mreži kao što su Njemačka i Italija. I kada se nađe rješenje problema Japan može iskoristiti to znanje i svoje proizvodne kapaciteta da isporuči gotova rješenja državama koje trenutačno transformiraju svoj elektroenergetski sektor.

Izvor: www.renewableenergyworld.com